Podnositelji, romske nacionalne manjine, u predstavci tvrde da im Republika Slovenija nije osigurala pravo do pristupa pitke vode i komunalne infrastrukture smatrajući da im je time povrijeđeno pravo zagarantirano člankom 3. i 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., dalje: Konvencija). Obzirom da su pripadnici romske nacionalne manjine smatraju da je država prema njima nastupala diskriminatorno i da nisu mogli ostvariti prava kao i većinsko stanovništvo pa nalaze i povredu članka 14. Konvencije.
ESLJP u više se je svojih presuda bavio životnim uvjetima u romskim naseljima.1
Činjenice predmeta Hudorovič i dr. protiv Slovenije
Romska naselja, o kojima je riječ u predmetu, nisu opremljena vodovodima, niti postoje kanalizacijski cjevovodi. Što se tiče električne energije, stanovnici se oslanjaju na ilegalne priključke na električne stupove. Prikupljanje i prijevoz komunalnog otpada redovito provodi javna komunalna služba, a stanovnicima se to više i ne naplaćuje jer nisu plaćali račune.
Podnositelji zahtjeva, zajedno s ostalim stanovnicima naselja, već duži niz godina traže pristup javnim komunalnim uslugama. Sudjelovali su na brojnim sastancima s načelnikom općine i vladinim Uredom za manjine. No, kako su romska naselja uspostavljeno na nezakonit način, stanovnici nemaju mogućnost dobivanja građevinskih dozvola i ostalih dokumenata potrebnih za pristup javnoj infrastrukturi.
Što se tiče isporuke vode, u razdoblju od 30. siječnja 2010. do 1. siječnja 2016. bilo je trideset i jedna isporuka vode u romsko naselje, svaki put kada su stanovnici zatražili 5.000 litara vode, a pojedinačna isporuka iznosila je 35 eura. Stanovnici romskog naselja bili su dužni platiti troškove prijevoza vode, dok je troškove same vode snosila općina. Voda se spremala u jedan tank postavljen u naselju.
Pučki pravobranitelj podnio je 2015. zahtjev Vladi za hitno usvajanje svih potrebnih mjera za priključenje romskog naselja na javni vodovodni sustav.
Postoji sveobuhvatan regulatorni okvir koji regulira uporabu vode u Republici Sloveniji. Voda kao javno dobro i javne usluge vezane uz njezinu upotrebu, vodeni objekti i oprema uređeni su Zakonom o vodama. U Zakonu o pravilima o sanitarnoj podobnosti namirnica (proizvoda i materijala koji dolaze u kontakt sa hranom) predviđene su različite vrste provjera vode s ciljem osiguranja njezine sigurnosti, a time i njezine prikladnosti za uporabu u kućanstvu. Nadalje, Pravilnikom o pitkoj vodi definirani su zahtjevi koje treba ispuniti u pogledu pitke vode radi zaštite zdravlja ljudi od štetnih utjecaja, a Uredba o metodologiji utvrđivanja cijena komunalnih službi za zaštitu okoliša daje metodologiju utvrđivanja cijena obaveznih javnih komunalnih usluga, poput opskrbe pitkom vodom.
Romskoj zajednici u Republici Sloveniji priznaje se poseban status i traži njezina uspješna integracija u slovensko društvo. Zakonom su dodatno definirana posebna prava romske zajednice koja se pružaju njenim članovima, osim prava i obveza koja se odnose na sve slovenske državljane. Država će osigurati provedbu posebnih prava romske zajednice u područjima obrazovanja, kulture, zapošljavanja, prostornog planiranja i zaštite okoliša, zdravstvenog i socijalnog osiguranje, kao i obavijesti i sudjelovanja u javnim poslovima koji se odnose na romsku zajednicu. Osim toga, zakonom se određuju nadležnosti državnih i lokalnih vlasti za ostvarivanje tih prava i predviđa suradnja predstavnika romske zajednice u provedbi njihovih prava i obveza kako je to predviđeno zakonom.
Zakonom je propisano da nacionalna i lokalna tijela moraju u svoje prostorne planove uključiti pitanja naseljavanja Roma i poboljšati životne uvjete članova romske zajednice. Sukladno ovom odjeljku, sustav prostornog planiranja romskih naselja treba realizirati odgovarajućim lokalnim planskim rješenjima. Međutim, inicijativu za planiranje tih naselja može pod određenim uvjetima preuzeti Vlada. Vlada može donijeti propise o prostornom uređenju koji se tiču romskih naselja u slučajevima kada nedostatak zakonske regulative ili komunalne infrastrukture može rezultirati ozbiljnim prijetnjama zdravlju, dugotrajnim narušavanjem javnog reda ili trajnom prijetnjom okolišu. U takvim slučajevima, zadaće koje država preuzima obavljaju se državnim sredstvima.
Iako primjerenost ljudskog prava za pristup vodi može varirati ovisno o različitim uvjetima života, sljedeći čimbenici primjenjuju se u svim okolnostima:
(a) Dostupnost. Opskrba vodom za svaku osobu mora biti dovoljna i kontinuirana za osobne i kućne potrebe. Ove uporabe obično uključuju pijenje vode, osobno sanitarno pranje, pranje odjeće, pripremu hrane, osobnu i kućnu higijenu. Količina vode na raspolaganju svakoj osobi trebala bi odgovarati smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO);
(b) Kvaliteta. Voda potrebna za svaku osobnu ili kućnu upotrebu mora biti sigurna, stoga ne sadrži mikroorganizme, kemijske tvari i radiološke opasnosti koje predstavljaju prijetnju zdravlju osobe. Nadalje, voda bi trebala biti prihvatljive boje, mirisa i ukusa za svaku osobnu ili kućnu upotrebu;
(c) Pristupačnost. Voda i vodni objekti i usluge moraju biti dostupni svima bez diskriminacije, u nadležnosti države. Pristupačnost ima četiri dimenzije preklapanja:
(I) Fizička dostupnost: voda i odgovarajući vodni objekti i usluge moraju biti unutar sigurnog fizičkog dosega za sve slojeve stanovništva. Dovoljna, sigurna i prihvatljiva voda mora biti dostupna u neposrednoj blizini svakog domaćinstva, obrazovne ustanove i radnog mjesta. Svi vodni objekti i usluge moraju biti dovoljne kvalitete, kulturološki primjereni i osjetljivi na zahtjeve roda, životnog ciklusa i privatnosti. Fizička sigurnost ne bi trebala biti ugrožena tijekom pristupa vodnim objektima i uslugama;
(II) Ekonomska dostupnost: Voda i vodni objekti i usluge moraju biti pristupačni za sve. Izravni i neizravni troškovi i naknade povezane s osiguravanjem vode moraju biti pristupačni i ne smiju ugroziti ili prijetiti ostvarivanju ostalih prava;
(III) Nediskriminacija: Voda i vodeni objekti i usluge moraju biti zakonom dostupni svima, uključujući i najugroženije ili marginalizirane dijelove stanovništva, bez diskriminacije na bilo kojem od zabranjenih razloga; i
(IV) Pristupačnost informacija: dostupnost uključuje pravo traženja, primanja i pružanja informacija u vezi s pitanjima vode.2
ESLJP konstatira da se glavna točka sporenja između stranaka odnosi na tumačenje onoga što predstavlja adekvatan pristup pitkoj vodi i sanitarnoj zaštiti, a s tim u svezi, kolika je obveza koju snosi država i je li tužena država ispunila te obveze. Vlada je svoje prigovore zasnovala na pretpostavci da su mjere koje su već poduzete radi pružanja pristupa pitkoj vodi podnositeljima zahtjeva bile dovoljne, dok su ih podnositelji zahtjeva smatrali potpuno nedovoljnim.
Što se tiče pitanja mogu li životni uvjeti pojedinca spadati u područje primjene članka 8. Konvencije, ESLJP ponavlja da su u slučaju Moldovan i dr. (br. 2)3 prenapučenost i nehigijensko življenje podnositelja zahtjeva, uvjeti proizašli iz djelovanja vlasti, spadali u područje njihovog prava na poštovanje obiteljskog i privatnog života, kao i njihovih domova.
ESLJP navodi da je već imao priliku donijeti presudu o stvarnim ili potencijalnim rizicima koji su, između ostalog, povezani s izvorima kontaminirane vode i njihovom vezom s privatnim životom i domom pojedinca. U slučajevima Dubetska i drugi4 i Dzemyuk protiv Ukrajine,5 čak i uz nepostojanje izravnih dokaza stvarne štete zdravlju podnositelja zahtjeva. ESLJP prihvatio je i da su dotični podnositelji zahtjeva mogli utjecati na sporno onečišćenje vode.6 Osim toga, ispitivanjem dotičnih briga za okoliš, ESLJP je utvrdio da je povišen rizik za zdravlje podnositelja zahtjeva miješanje u njihov privatni život i domove koji su stekli dovoljan stupanj ozbiljnosti da pokrenu primjenu članka 8. Konvencije.7 U dva navedena slučaja ESLJP je priznao izravnu vezu između uživanja u čistim izvorima vode i zdravlja pojedinca. ESLJP podsjeća da članak 8. Konvencije u terminološkom smislu ne priznaje pravo na opskrbu pitkom vodom domom,8 a kamoli određenog doma ili kategorije kuće.9 Podsjeća da je opseg svake pozitivne obveze smještaja beskućnika ograničen.10
ESLJP se poziva na slučaj Denisov protiv Ukrajine,11 gdje je Veliko vijeće istaknulo u kontekstu spora o radu, dva različita pristupa koja ESLJP koristi prilikom ispitivanja da li slučajevi koji uključuju zahtjeve iz članka 8. Konvencije spadaju u okvir „privatnog života“. Posebno je razlučio pristup zasnovan na razlozima, prema kojem ESLJP ispituje postoji li privatni život u temeljnim razlozima osporene mjere, i pristup zasnovan na posljedicama, u kojem ESLJP analizira učinke pobijane mjere na privatni život pojedinca. Ako je potonji pristup u pitanju, prag ozbiljnosti poprima presudnu važnost i na podnositelju je zahtjeva da uvjerljivo pokaže da je prag postignut u njegovom slučaju. ESLJP ponavlja da se pristup zasnovan na posljedicama primjenjuje i u kontekstu pozitivnih obveza države na temelju članka 8. Konvencije,12 gdje je ESLJP ustvrdio da se mora dokazati da određena minimalna razina štetnih učinaka onečišćenja na zdravlje ili kvalitetu života pojedinca uključuje članak 8. Konvencije.
U konačnici ESLJP navodi:
„Sud jasno ističe da pristup sigurnoj vodi za piće kao takav nije pravo zaštićeno člankom 8. Konvencije. Međutim, Sud mora imati na umu činjenicu da bez vode čovjek ne može opstati. Stalan i dugotrajan nedostatak pristupa sigurnoj vodi za piće stoga može po svojoj prirodi imati štetne posljedice po zdravlje i ljudsko dostojanstvo čime se učinkovito narušava jezgra privatnog života i uživanje u domu u smislu članka 8. Stoga, kada su ti strogi uvjeti ispunjeni, Sud ne može isključiti da uvjerljiva tvrdnja može pokrenuti pozitivne obveze države prema toj odredbi. Postojanje takve pozitivne obveze i njezin konačan sadržaj nužno su određeni posebnim okolnostima pogođenih osoba, ali i pravnim okvirom, kao i ekonomskom i socijalnom situacijom dotične države. Sud smatra da je pitanje jesu li u ovom predmetu pokrenute neke pozitivne obveze i opseg tih obveza, koje su temeljna pitanja koja treba ispitati o meritumu, usko povezano s posebnim okolnostima slučaja i njihovom razinom ozbiljnosti. Stoga, postoji snažna veza između pitanja primjenjivosti i merituma u procjeni je li u ovom predmetu riječ o pitanju privatnog života ili ne.“
Zaključno
ESLJP u predmetu Hudorovič i dr. protiv Slovenije nije dao decidirani odgovor na pitanje štiti li članak 8. Konvencije (i) pravo na pristup do pitke vode. Dapače, ESLJP navodi da pristup pitkoj vodi nije pravo koje bi štitila odredba članka 8. Konvencije, ali da treba na umu imati da čovjek ne može (pre)živjeti bez vode. Međutim, mora se imati na umu i to da nedostatak pristupa pitkoj vodi može, već samo za sebe, imati takove štetne posljedice za zdravlje ljudi i njegovo dostojanstvo da ono predstavlja povredu prava na doma iz članka 8. Konvencije.
Domet presude u predmetu Hudorovič i dr. ponajprije je u tome da ESLJP nije isključio da članak 8. Konvencije, pod određenim uvjetima, može u sebi uključivati i zahtjeve usmjerene na zaštitu dostupa do pitke vode.
U bližoj budućnosti očekujemo da će ESLJP nedvosmisleno zauzeti stav da li članak 8. (ne)štiti i pravo na pristup do pitke vode.
doc. dr. sc. Jakob Nakić, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet. Suradnik Akademije pravnih znanosti Hrvatske^ 1 Primjerice, Winterstein i drugi protiv Francuske, br. 27013/07; Yordanova i drugi protiv Bugarske, br. 25446/06.
^ 2 Vidi Opći komentar br. 15 (2002) o pravu na vodu koji je usvojio Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava („CESCR“). Dostupno na: https://www.refworld.org/docid/4538838d11.html
^ 3 Zahtjev br. br. 41138/98 i 64320/01. Presuda od 12. srpnja 2005., vidi § 105.
^ 4 Zahtjev br. br. 30499/03. Presuda od 10. veljače 2011. Vidi §§ 109-123.
^ 5 Zahtjev br. br. 42488/02. Presuda od 4. rujna 2014. Vidi §§ 77. – 84.
^ 6 Vidi vidjeti Dubetska i dr., § 111, i Dzemyuk, § 82.
^ 7 Vidi Dubetska i dr., §§ 118. – 119., i Dzemyuk, §§ 83 – 84.
^ 8 Vidi Chapman protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. br. 27238/95. Presuda od 18. siječnja 2001., § 99.
^ 9 Vidi, mutatis mutandis, Ward protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 31888/03. Presuda od 9. studenoga 2004.
^ 10 Vidi, mutatis mutandis, O'Rourke protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 39022/97. Presuda od 26. lipnja 2001. Dostupno na: https://hudoc.echr.coe.int/app/conversion/pdf/%3Flibrary%3DECHR%26id%3D001-5933%26filename%3D001-5933.pdf%26TID%3Dihgdqbxnfi+&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr
^ 11 Vidi zahtjev br. 76639 / 11. Presuda od 25. rujna 2018., §§103. - 114.
^ 12 Vidi primjerice, Fadeyeva protiv Rusije, zahtjev br. 55723/00. Presuda od 9. lipnja 2005., §§ 68 – 69.
