Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
NOTARIUS-INFO > Dnevni NOTARIUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

6.4.2021

Zavaravajuća poslovna praksa trgovca prema potrošaču

Trgovci su se u odnosima s potrošačima dužni suzdržavati od nepoštene poslovne prakse budući da je ona zabranjena. Kao oblik nepoštene poslovne prakse, zavaravajuća poslovna praksa trgovca prema potrošaču može se provoditi aktivno - zavaravajućim radnjama i pasivno - zavaravajućim propuštanjima, a pregled takvih radnji autor navodi u nastavku ovog članka.

Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/2014., 110/2015., 14/2019.; dalje u tekstu: ZZP) je opći regulatorni okvir u području zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj, kojim se uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu. Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Trgovac je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

U odnosima s potrošačima, trgovac je dužan postupati s potrebnom profesionalnom pažnjom, pošteno i korektno. Dužan je suzdržavati se od nepoštene poslovne prakse, budući da je ona prema izričitoj odredbi članka 31. ZZP-a zabranjena. Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa. Dakle, uz agresivnu poslovnu praksu trgovca prema potrošaču, nepoštenom poslovnom praksom posebice se smatra i zavaravajuća poslovna praksa.

Prema članku 5. točki 13. ZZP-a poslovna praksa trgovca prema potrošaču (u daljnjem tekstu: poslovna praksa) je svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču. Prema tome, poslovnu praksu čine sve one aktivnosti kojima se nastoji privući kupca da kupi određeni proizvod ili uslugu trgovca.

Da bi se poslovna praksa trgovca smatrala nepoštenom, moraju biti ispunjena dva uvjeta. Prvenstveno ona mora biti suprotna zahtjevima profesionalne pažnje. Profesionalna pažnja je standard strukovnih sposobnosti i stupanj pažnje za koje se razumno očekuje da će ih trgovac primjenjivati u odnosu s potrošačem, a koje su u skladu s poštenom poslovnom praksom i načelom savjesnosti i poštenja na području djelovanja trgovca. Nadalje, drugi uvjet je da nepoštena poslovna praksa u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Prema navedenom, poslovna praksa je nepoštena kada sprječava potrošača u donošenju potpuno informirane i slobodne gospodarske odluke, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima kupovati, hoće li cijenu platiti u cijelosti ili u obrocima, hoće li proizvod zadržati ili njime dalje raspolagati, hoće li se koristiti pravima koja ima na temelju ugovora, bez obzira na to je li potrošač odlučio djelovati ili suzdržati se od djelovanja. Procjena poštenosti poslovne prakse provodi se prema standardu očekivanog ponašanja prosječnog potrošača.

Odredbe glave IV. ZZP-a kojima je uređena nepoštena poslovna praksa, među kojima je i zavaravajuća poslovna praksa, primjenjuju se na nepoštenu poslovnu praksu trgovca u odnosu prema potrošaču, a koju trgovac koristi prije, u vrijeme i nakon sklapanja pravnog posla u vezi s određenim proizvodom. Zavaravajuća poslovna praksa može se provoditi aktivno (zavaravajućim radnjama) i pasivno (zavaravajućim propuštanjima), pa se s obzirom na to zavaravajuća poslovna praksa javlja u dva oblika, i to u vidu zavaravajućih radnji i zavaravajućih propuštanja.

Zavaravajuće radnje

Zabrana zavaravajućih radnji osigurava da svaka poslovna praksa sadržava samo one informacije koje su istinite i točne te da se informacije ne pružaju potrošaču u zavaravajućem kontekstu, čime bi ga se navelo da zbog takvih okolnosti donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Člankom 33. ZZP-a propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti (iz stavka 2. članka 33. ZZP-a), čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

Primjer netočne informacije: Obrtnik vulkanizer u jednoj je tiskovini objavio oglas u kojem navodi da za svaku obavljenu uslugu zamjene automobilskih guma nudi besplatno balansiranje (centriranje) kotača motornog vozila kupca. Nakon što je pročitao taj oglas, potrošač X je dovezao svoje vozilo u predmetni vulkanizerski servis radi zamjene zimskih za ljetne gume. Međutim, obrtnik je odbio izvršiti uslugu balansiranja (centriranja) kotača motornog vozila uz obrazloženje da se uređaj za balansiranje (centriranje) pokvario i da se ne očekuje njegov popravak u narednih dva mjeseca.

Primjer točne informacije koja je zavaravajuća: Potrošač X gledao je na TV programu reklamu proizvođača AB u kojoj se njegov proizvod, žitna pločica „N“ 50 g., predstavlja kao „zdravi doručak“ jer sadržava cjelovite žitarice. U želji da ima zdravi doručak, potrošač X je u trgovini kupio reklamiranu žitnu pločicu. Međutim, potrošač X nije znao da proizvod ne sadržava puno, već samo u manjim količinama žitarica, pa da bi se postigao željeni učinak, trebalo bi pojesti znatno veću količinu žitnih pločica, pri čemu bi se pojela i veća količina šećera i drugih sastojaka žitne pločice, što na zdravlje ne utječe korisno.

Okolnosti iz stavka 2. članka 33. ZZP-a na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda (primjerice korišteni proizvod koji se prodaje kao da je nov);

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu;

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda;

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu (primjerice isticanje cijene određenog proizvoda kao akcijske cijene, iako cijena tog proizvoda nije niža od njegove redovne cijene);

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka (primjerice lažna tvrdnja da će zamjenski dijelovi nekog proizvoda biti dostupni u sljedećih 10 godina, iako to nije slučaj);

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja;

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke;

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

Poslovna praksa se, isto tako, smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:

1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, zaštićenim znakom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu,

2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja.

Zavaravajuća propuštanja

Zavaravajuća poslovna praksa potrošača može dovesti u zabludu i propuštanjem. Članak 34. ZZP-a propisuje da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne obavijesti koje su, ovisno o kontekstu, potrebne prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti i time ga navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

Zavaravajućim se propuštanjem isto tako smatra:

1. ako trgovac skriva važne obavijesti ili ako su pružene obavijesti nejasne, nerazumljive, dvosmislene ili nepravodobne te

2. ako trgovac ne navede poslovnu svrhu poslovne prakse, a ona nije razvidna iz konteksta, a u oba slučaja, takva praksa, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

Kada trgovac pri prenošenju poslovne prakse koristi konkretno sredstvo komunikacije koje je ograničeno vremenom ili prostorom, prilikom ocjene je li određena važna obavijest izostavljena vodit će se računa o tim ograničenjima, kao i o ostalim mjerama koje je trgovac poduzeo kako bi se te obavijesti dostavile potrošaču na neki drugi način. Prema navedenom, zavaravajuća propuštanja su oblici nepoštene poslovne prakse kada trgovac ne pruži bitne informacije potrošaču, tj. informacije koje su potrebne prosječnom potrošaču kako bi donio informiranu gospodarsku odluku. Sve bitne informacije trebaju biti predstavljene potrošaču prilikom oglašavanja proizvoda i prije prodaje proizvoda.

Primjer izostanka bitnih informacija o proizvodu: Potrošač X želio je prijatelju za njegov rođendan kupiti vrtnu biljku, jer on ima vrt i voli vrtne biljke, pa je u cvjećarnici u kojoj se nude egzotične biljne vrste kupio određenu vrstu biljke koja se nalazila na policama među vrtnim biljkama. Tjedan dana nakon što je prijatelj zasadio biljku u vrtu, ona je uvenula. Potrošač X osobno je prodavačici u cvjećarnici izjavio prigovor glede materijalnog nedostatka kupljene biljke. Prodavačica nije uvažila prigovor već je izjavila potrošaču da je sam krvi što je biljka uvenula jer je kupio sobnu, a ne vrtnu biljku. No, potrošača X prilikom kupnje predmetne biljke nitko od prodavača u cvjećarnici nije na tu činjenicu upozorio niti je na prodajnom mjestu bila istaknuta oznaka da je to sobna biljka. Kako se ova biljka nalazila među vrtnim biljkama, potrošač je pretpostavljao da je i biljka koju je izabrao – vrtna biljka.

Poslovna praksa također će se kvalificirati kao zavaravajuće propuštanje ako trgovac pruži potrošaču sve bitne informacije ali to napravi na nejasan, nerazumljiv, dvosmislen ili nepravodoban način. Stoga, neprikladno predstavljanje informacija od čega potrošač ne može imati koristi, kao što je korištenje veličine slova tako da ih je gotovo nemoguće pročitati, istovjetno je situaciji u kojoj informacije nisu uopće niti pružene.

Poziv na kupnju je svaki oblik poslovne komunikacije kojim se navode osnovna obilježja proizvoda i njegova cijena, i to na način koji je prikladan sredstvu poslovne komunikacije koje se koristi, a čime se potrošaču daje mogućnost kupnje proizvoda. U slučaju poziva na kupnju, ako to već nije razvidno iz konteksta, bitnim će se smatrati informacije o:

1. osnovnim obilježjima proizvoda u mjeri koja je prikladna proizvodu i komunikacijskom sredstvu koje se koristi (primjerice dimenzije i količina proizvoda, vrsta, materijal i slično);

2. sjedištu i identitetu trgovca, kao što su njegova tvrtka, naziv ili ime te, ako je to potrebno, adresa i identitet osobe u čije ime nastupa (uvoznik, zastupnik, predstavnik);

3. maloprodajnoj cijeni proizvoda, ili kad proizvod ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, o načinu na koji će cijena biti izračunata (primjerice kod potrošačkog kredita)  kao i, gdje je potrebno, o dodatnim poštanskim troškovima te troškovima prijevoza i dostave, a kada ti troškovi ne mogu biti izračunati unaprijed, naznaku da se plaćaju i ti dodatni troškovi;

4. uvjetima plaćanja, dostave, ostalim elementima ispunjenja ugovora, kao i o sustavu rješavanja pritužbi, ako ti elementi odstupaju od zahtjeva profesionalne pažnje;

5. postojanju prava na raskid ili otkaz ugovora, ako je riječ o proizvodima ili pravnim poslovima u vezi s kojima su predviđena i ta prava.

Bitnim se smatraju i one informacije koje je, na temelju ZZP-a i drugih propisa usklađenih s pravilima Europske unije, trgovac dužan pružiti potrošaču prilikom bilo koje vrste poslovne komunikacije, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište.

Postupci koji predstavljaju zavaravajuću poslovnu praksu

U članku 35. ZZP-a određeni su postupci koji predstavljaju tzv. Crnu listu postupaka koji čine zavaravajuću poslovnu praksu, odnosno konkretne postupke koji se uvijek smatraju zabranjeni. Zavaravajuća poslovna praksa koja je uvrštena na crni popis uključuje poslovno postupanje koje može negativno utjecati na slobodnu i potpuno informiranu gospodarsku odluku potrošača. Zavaravajućom poslovnom praksom smatraju se sljedeći postupci:

1. tvrdnja trgovca da je potpisnik određenog pravila postupanja trgovaca, iako to nije slučaj

- primjerice trgovac koji prodaje voće tvrdi da je član Udruženja proizvođača ekološki   uzgojenog voća, iako u stvarnosti nije njegov član,

2. isticanje zaštitnih znakova, znakova kvalitete ili sličnih znakova bez potrebnog odobrenja

- primjerice trgovac koji koristi nacionalne znakove za okoliš ili znakove za okoliš EU-a bez odobrenja,

3. tvrdnja da je pravila postupanja trgovaca koja taj trgovac primjenjuje odobrilo ovlašteno tijelo, iako to nije slučaj

- primjerice udruženje supermarket trgovina koje tvrdi da su njihova pravila postupanja odobrena od strane nacionalne organizacije za zaštitu potrošača, iako to nije slučaj,

4. tvrdnja trgovca da je njegovu djelatnost, njegovu poslovnu praksu ili njegov proizvod odobrilo, preporučilo ili dopustilo ovlašteno tijelo ili privatno tijelo, iako to nije slučaj ili ista takva tvrdnja u slučaju kada njegova poslovna praksa ili proizvod ne udovoljava zahtjevima za izdavanje tog odobrenja, preporuke ili dopuštenja

- stavljanje na ambalažu igračke rečenice sigurnost proizvoda ispitana od strane uglednog certifikacijskog tijela, iako to nije slučaj,

5. pozivanje na kupnju proizvoda po određenoj cijeni, bez isticanja činjenice da trgovac ima opravdane razloge vjerovati da neće biti u mogućnosti ponuditi isporuku tog ili sličnog proizvoda po navedenoj cijeni, u vrijeme i u količini koji su razumni s obzirom na proizvod, opseg oglašavanja proizvoda i ponuđenu cijenu, odnosno da neće biti u mogućnosti osigurati da drugi trgovac isporuči taj ili sličan proizvod po navedenoj cijeni, u vremenu i u količini koji su razumni s obzirom na navedene okolnosti

- trgovac koji primamljuje potrošača s atraktivnim posebnim akcijama ili sniženjima kada trgovac zna ili bi trebao znati da ne može uopće ponuditi takve proizvode ili ne može ponuditi odgovarajući broj istih,

6. pozivanje na kupnju proizvoda po određenoj cijeni, a zatim odbijanje da se potrošaču pokaže oglašavani proizvod ili odbijanje prihvaćanja narudžbe potrošača, odnosno dostave proizvoda; u razumnom roku ili pokazivanje neispravnog primjerka proizvoda, a sve s namjerom promidžbe nekog drugog proizvoda

- vlasnik trgovine oglašava fotoaparat poznatog njemačkog proizvođača po ukupnoj cijeni od 100 eura. Međutim kada potrošač ode u trgovinu kupiti ovaj fotoaparat, trgovac ili odbija pokazati taj fotoaparat potrošaču ili ga odbija prodati potrošaču ili pokazuje samo manjkavi primjerak tog fotoaparata. Sve ove tri alternativne radnje  trgovac mora poduzeti s namjerom navođenja potrošača na kupnju drugog proizvoda, npr. fotoaparata koji nije onaj koji se oglašava,

7. lažno tvrditi da će proizvod biti dostupan samo u vrlo ograničenom razdoblju ili da će biti dostupan jedino pod posebnim uvjetima u vrlo ograničenom razdoblju, a radi navođenja potrošača da odmah donese odluku o kupnji, čime mu se uskraćuje mogućnost ili vrijeme potrebno da donese odluku utemeljenu na saznanju o svim relevantnim okolnostima

- oglas na internetu za hotelsku sobu koji glasi „rezervirajte sada, posljednja dostupna soba“ iako je u stvarnosti nekoliko soba još uvijek dostupno,

8. obvezati se potrošaču na pružanje nekih postprodajnih usluga, komunicirajući prije odluke o kupnji s potrošačem na jeziku koji nije službeni jezik države članice Europske unije u kojoj se trgovac nalazi, a zatim omogućiti pružanje tih usluga samo na nekom drugom jeziku, a da potrošač na to nije bio jasno upozoren prije sklapanja ugovora

- trgovac u Hrvatskoj tvrdi hrvatskom potrošaču da kupnja bilo kojeg od njegovih računala uključuje besplatnu poslijeprodajnu tehničku podršku u razdoblju od godinu dana nakon kupnje. Međutim, nakon kupnje potrošač je utvrdio da su sve poslijeprodajne usluge ponuđene na engleskom jeziku, a ne na hrvatskom jeziku kojeg je potrošač mogao očekivati na temelju njegove prijašnje komunikacije s trgovcem, a o čemu ga trgovac nije obavijestio,

9. tvrditi ili na drugi način stvarati dojam da se proizvod može zakonito prodati, kada to nije slučaj

- trgovac oglašava da prodaje zaštićene vrste biljke, čija je prodaja zakonom zabranjena,

10. predstavljati potrošaču prava koja mu po zakonu i inače pripadaju kao posebnost ponude trgovca

- trgovac predstavlja zakonsko jamstvo proizvod, tvrdeći da je to posebna, dodatna značajka određenog proizvoda i posebna pogodnost koju trgovac nudi potrošačima i čime sebe predstavlja kao trgovca koji nudi povoljnije uvjete kupnje od drugih trgovaca,

11. koristiti uredničke sadržaje u medijima radi plaćene promidžbe proizvoda a da u tim sadržajima nije jasno izraženo riječima, znakovima ili zvukovima koje potrošač može jasno prepoznati, da je riječ o promidžbi

- trgovac pruža opise učinaka paste za zube od strane doktora koji su poputznanstvenih bez da je jasno naznačeno da je zapravo trgovac platio urednički sadržaj koji izgleda kao znanstveni,

12. iznositi netočne tvrdnje u vezi s prirodom i obujmom rizika kojem bi mogla biti izložena osobna sigurnost potrošača ili članova njegove obitelji u slučaju da potrošač ne kupi proizvod

- trgovac predstavlja lažnu ili netočnu statistiku provala ili kriminala u određenom području s ciljem privlačenja potrošača da kupi alarmni sustav kako bi zaštitio svoj dom,

13. oglašavati proizvod koji je sličan proizvodu koji je proizveo neki drugi proizvođač i to na način da se namjerno navodi potrošača na pogrešan zaključak da je oglašavani proizvod proizveo taj drugi proizvođač

- uzrokovanje zabune s imenima robnih maraka korištenjem predstavljanja ili označavanja proizvoda sličnog onome drugih proizvođača. Primjerice, to bi bio slučaj s torbom koja vrlo nalikuje torbi drugog proizvođača na način da potrošač ne može jednostavno uočiti razliku između torbe određene robne marke i te druge torbe,

14. uspostavljanje, vođenje ili promidžba piramidalnog sustava promidžbe, pri čemu potrošač mora dati određenu činidbu kako bi mogao dobiti određenu naknadu, i to prije svega zbog toga jer je uveo u sustav nove potrošače, a ne zbog toga jer je kupio ili konzumirao proizvod

- mrežni sustav prodaje koji funkcionira piramidalno: osoba koja se želi pridružiti kao    prodavatelj mrežnoj prodaji kozmetičkih proizvoda mora platiti pristupnu naknadu, a njezina naknada proizlazi iz pridobivanja drugih ljudi da se pridruže istoj mreži,

15. tvrditi da će trgovac uskoro prestati sa svojom djelatnošću ili da će se preseliti u druge poslovne prostorije, iako to nije slučaj

- trgovac lažno tvrdi da će se njegova trgovina uskoro zatvoriti kako bi privukao potrošače na kupnju njegovih proizvoda (npr. ističe zakup – sve mora biti ispražnjeno do ovog petka; rasprodaja zbog zatvaranja),

16. tvrditi da proizvod može omogućiti dobitak u igrama na sreću

- ponuda trgovca u kojoj se navodi: „Konačno i vi možete pobijediti na lutriji! Kupite novi algoritamski sustav koji će vam pomoći ostvariti dobit na lutriji“,

17. lažno tvrditi da proizvod može izliječiti bolest, disfunkcionalnost ili malformaciju

- trgovac navodi da određeni proizvod može izliječiti ćelavost, kada zapravo ne može,

18. prenošenje netočnih obavijesti u vezi sa stanjem na tržištu ili dostupnosti proizvoda, s namjerom da se navede potrošača da kupi proizvod pod uvjetima koji su nepovoljniji od uobičajenih tržišnih uvjeta

- trgovac se lažno predstavlja kao ekskluzivni prodavatelj kako bi određeni proizvod mogao naplatiti više od tržišne cijene, dok je u stvarnosti taj reket određene robne marke dostupan na mnogobrojnim internetskim stranicama od različitih maloprodajnih trgovaca i po mnogo nižoj cijeni,

19. tvrditi u okviru poslovne prakse da se raspisuje nagradna igra ili promocija, a da se ne dodijeli opisana nagrada ili njezin razuman ekvivalent

- trgovac oglašava da potrošač koji kupi određenu kutiju sladoleda automatski sudjeluje u nagradnoj igri koja nudi brojne nagrade. Međutim u stvarnosti, ne nudi se nikome nikakva nagrada; to je zavaravajuća izjava koja potiče ljude na kupnju kutije sladoleda,

20. označavanje proizvoda oznakama »gratis«, »besplatno«, »bez naknade« ili sličnim oznakama ako potrošač mora za taj proizvod platiti bilo koji iznos različit od nužnih troškova odgovaranja na poslovnu praksu, troškova dostave ili primitka proizvoda

- prodavač knjiga oglašava dijeljenje besplatnih knjiga kada potrošač zapravo treba platiti knjige, a samo je svaka treća knjiga besplatna,

21. uvrštavanje u promidžbene materijale računa ili nekog drugog zahtjeva za plaćanje kojim se kod potrošača stvara dojam da je već naručio oglašavani proizvod koji se nudi, iako to nije slučaj

- trgovac šalje brošuru o tek objavljenoj enciklopediji potrošaču zajedno s računom kojeg treba platiti, a kako bi potrošač mislio da je već naručio knjigu koju sada treba platiti,

22. lažno tvrditi ili stvarati dojam da trgovac ne djeluje u okviru svoje poslovne djelatnosti, odnosno djelatnosti slobodnog zanimanja ili lažno predstavljanje trgovca kao potrošača

- trgovac se predstavlja kao potrošač prilikom pisanja pozitivnih recenzija na internetu   o određenom hotelu, kada je on sam zapravo vlasnik hotela,

23. stvaranje lažnog dojma da su postprodajne usluge u vezi s proizvodom dostupne i u državi članici Europske unije koja je različita od one u kojoj je proizvod prodan

- trgovac prodaje računalo potrošaču u Francuskoj i izjavljuje da je telefonska podrška u pogledu bilo kojih pitanja u vezi s proizvodom dostupna u svim državama članicama Europske Unije, kada zapravo telefonska podrška postoji samo u Francuskoj na francuskom jeziku.

Za kraj ističemo kako će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom;

- u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna trgovac - pravna osoba,

- u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi,

- u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna trgovac - fizička osoba,

ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 32. do 38. ZZP-a.

Ivan Vidas, struč. spec. oec.

Literatura:

1. Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015, 14/2019)

2. Consumer Law Training for European SMEs, Modul 4., Nepoštena poslovna praksa i nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima  (https://www.consumerlawready.eu/sites/default/files/2018-03/CLR_Module_4_CROATIAN_0.pdf), (datum pristupanja 26.2.2021.)

3. Darko Marečić, Nepoštena poslovna praksa trgovca prema potrošaču, RRiF br. 7/12

4. Zaštita potrošača, Pravosudna akademija, Zagreb, rujan 2019.



Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2021

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2020

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2019

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2018

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite