Stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji u skladu sa Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima

Ustav Republike Hrvatske člankom 14. jamči svima jednaka prava i slobode neovisno o spolu, člankom 21. svakome se jamči pravo na život, a člankom 23. propisano je kako nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja.

Člankom 10.Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17. i 126/19.) definirano je nasilje u obitelji kao:

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. spolno uznemiravanje

5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

6. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Definicija je rodno neutralna te uključuje žrtve i počinitelje obaju spolova.

Za napomenuti je kako su naprijed navedeni oblici nasilja u obitelji okvalificirani kao prekršaji.

Kako bi se izbjeglo moguće preklapanje kaznenog djela iz Kaznenog zakona s prekršajem (prekršajima) iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Kazneni zakon („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19) člankom 179.a propisuje da se za postojanje kaznenog djela nasilja u obitelji zahtijeva veća kriminalna količina od naprijed navedene odredbe iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja pretpostavlja kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji (dakle, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) te prouzrokovanje teže posljedice (izazivanje straha za sigurnost člana obitelji ili njoj bliske osobe ili dovođenje u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje).

Postojanjem prekršaja, samostalnog kaznenog djela i kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela ako su počinjena prema bliskoj osobi postignuta je cjelovitost kažnjavanja počinitelja svakog, pa i najblažeg, oblika nasilja u obitelji. Krug osoba na koje se odnosi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji istovjetan je krugu osoba kojima kao članovima obitelji ili bliskim osobama Kazneni zakon pruža dodatnu zaštitu u slučaju počinjenja kaznenih djela vezanih uz obiteljsko nasilje (kaznena djela nasilja u obitelji, tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, osobito teške tjelesne ozljede, prisile, prijetnje).

Naprijed navedeno određenje u skladu je s definicijom obiteljskog nasilja iz članka 3. stavka 1. točke b. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji tzv. Istanbulska konvencija – koju je Republika Hrvatska ratificirala 13. travnja 2018. godine donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 3/18.), koji propisuje da „nasilje u obitelji označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom“, a koja definicija je međunarodna definicija nasilja u obitelji.

Slijedom navedenog, razvidno je kako se Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i šire od zahtijeva Konvencije štite sve one osobe koje su bračni ili izvanbračni ili istospolni partneri, ali i osobe koje su povezane činjenicom da imaju zajedničko dijete iako nisu niti su bili u statusu bračnih, izvanbračnih odnosno istospolnih partnera, kao i one osobe koje, iako nisu u tom odnosu, a žive u zajedničkom kućanstvu.

Stambeno zbrinavanje žrtava nasilja u obitelji

U skladu s člankom 20. stavkom 1. Konvencije, kojim je propisano da će se poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi se žrtvama osigurao pristup uslugama koje olakšavaju njihov oporavak od nasilja, a koje bi mjere, između ostalih trebale uključivati i  stanovanje, kao i u skladu s Nacionalnom strategijom zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima skrbi predviđeno je stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji.

Nakon proživljenog nasilja i izlaska iz skloništa žrtve nasilja u obitelji uglavnom se susreću s problemom stambenog zbrinjavanja. Ovdje se najčešće radi o osobama lošijeg ekonomskog statusa koje nisu u mogućnosti iznaći potrebna financijska sredstva za najam stana te uz navedeno i ostale osnovne životne potrebe te potrebe djece koja zajedno s majkom odlaze iz svog doma. Za napomenuti je da je prema službenim podatcima utvrđeno kako su u većini slučajeva žrtve nasilja u obitelji žene.

Naime, u odnosu na kaznena djela nasilja u obitelji od lipnja do kraja 2015. godine, evidentirano je 145 kaznenih djela nasilja u obitelji, 2016. godine zabilježeno je 330 kaznenih djela (od čega 279 nad ženama) te  2017. godine 552 kaznena djela (od čega 464 nad ženama), što pokazuje značajan porast kaznenih djela nasilja nad ženama, dok je u odnosu na prekršajna djela nasilja u obitelji evidentirano 2013. godine 12 tisuća žena koje su bile žrtve nasilja od ukupno 19 tisuća prekršaja, 2014. godine više od 10 tisuća žena od ukupno 17 tisuća prekršaja, 2015. godine gotovo 10 tisuća žena od ukupno 16 tisuća prekršaja, 2016. godine više od 8 tisuća žena od ukupno 16 tisuća prekršaja i 2017. godine, 8 tisuća žena od ukupno više od 12 tisuća prekršaja, dakle  u navedenom periodu u 4 od 5 slučajeva nasilja u obitelji počinitelji muškarci, dok su žene žrtve u 2 od 3 slučaja.

Ministarstvo unutarnjih poslova na svojoj web stranici, a radi osvješćivanja građanstva kako se u Republici Hrvatskoj svakodnevno događa nasilje u obitelji, počelo je od kraja ožujka 2019. godine dnevno voditi javno dostupan kalendar nasilja u obitelji, prema kojem je npr. samo u travnju 2021. godine evidentirano ukupno 728 događaja nasilja u obitelji od kojih 120 kaznenih djela iz članka 179.a Kaznenog zakona i 608 prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

U daljnjem tekstu pojasnit ćemo postupak i uvjete stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelju primjenjujući odredbe Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima skrbi (ZSZPP).

U odnosu na odredbu članka 14. stavka 1. ZSZPP-a kojom je propisano da se prijave za stambeno zbrinjavanje podnose u razdoblju od 1. siječnja do 31. siječnja tekuće godine treba napomenuti kako se navedena odredba odnosi na stambeno zbrinjavanje redovnim putem, dok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje žrtve nasilja u obitelji nema propisanog roka, odnosno on se može podnositi tijekom cijele godine.

Također, za stambeno zbrinjavanje žrtve nasilja u obitelji primjenjuju se samo odredbe koje se odnose na najam stambenih jedinica, osim članka 23. stavaka 3., 4. i 5. ZSZPP-a, koje se odnose na razvod braka i utvrđivanje statusa člana obitelji najmoprimca.

Žrtva nasilja u obitelji podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje nadležnom upravnom tijelu županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na stambeno zbrinjavanje. Uz zahtjev za stambeno zbrinjavanje, osoba koja se tako želi stambeno zbrinuti, mora priložiti: pravomoćnu sudsku presudu o počinjenom nasilju u obitelji prema podnositelju zahtjeva, osobnu iskaznicu za sebe i sve punoljetne članove koji se nalaze na zahtjevu, rodni list ili izvod iz matične knjige rođenih za sve maloljetne članove koji se nalaze na zahtjevu, potvrdu o svim dohodcima i primitcima koje su podnositelj zahtjeva odnosno punoljetni članova njegova kućanstva ostvarili u posljednja tri mjeseca do dana podnošenja zahtjeva odnosno potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ako se radi o nezaposlenoj osobi.

 Uvjeti za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje su:

– pravomoćna sudska presuda o počinjenom nasilju u obitelji prema podnositelju zahtjeva

– da podnositelj zahtjeva nema u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske

– da podnositelj zahtjeva nema dovoljno sredstava za osiguranje odgovarajuće stambene jedinice nužne za stanovanje, a navedenu ne može ostvariti svojim radom, dohotkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način, odnosno kada ukupni dohodak i ukupni primici podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos od jedne proračunske osnovice

– preporuka nadležnog centra za socijalnu skrb o potrebi stambenog zbrinjavanja žrtve nasilja u obitelji.

Kako bi osoba mogla ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje kao žrtva nasilja u obitelji navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni.

Za napomenuti je da preporuku nadležnog Centra za socijalnu skrb o potrebi stambenog zbrinjavanja žrtve nasilja u obitelji po službenoj dužnosti pribavlja nadležno tijelo koje postupa po zahtjevu.

Nakon što nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti, provodi upravni postupak u kojem pribavlja ostalu potrebnu dokumentaciju radi utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje žrtve nasilja i to osim za podnositelja zahtjeva i za sve članove njegove obitelji koje su navedene na zahtjevu. Pa tako službenim putem pribavlja: uvjerenja o prebivalištu, dokaze da imaju/nemaju u vlasništvu odnosno suvlasništvu nekretnine, dokaze o posjedovanju/ne posjedovanju nekretnina, potvrdu Porezne uprave o prometu nekretnina, uvjerenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje o ostvarivanju prava na stambeno zbrinjavanje u skladu sa Zakonom o obnovi i Zakona o područjima posebne državne skrbi, uvjerenje o nekažnjavanju nadležnog suda prema mjestu prebivališta i uvjerenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije.

Po pribavljanju svih dokaza, službena osoba pozvat će žrtvu nasilja radi davanja izjave na zapisnik.

Osim toga, rješenje o stambenom zbrinjavanju žrtve nasilja u obitelji donosi se najduže na vrijeme do dvije godine od dana uvođenja u posjed stambene jedinice, uz dužnost nadležnog tijela koje je donijelo rješenje da svakih 12 mjeseci od dana donošenja rješenja, kao i na zahtjev Središnjeg državnog ureda, preispita pravo na stambeno zbrinjavanje žrtve nasilja u obitelji i o tome donese novo rješenje te ga dostaviti Središnjem državnom uredu.

Nadležno tijelo, rješenje kojim je utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje žrtvi nasilja u obitelji po pravomoćnosti dostavlja Središnjem državnom uredu na izvršenje. Kako bi se ubrzao postupak stambenog zbrinjavanja žrtvi nasilja kojoj je rješenjem utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje daje se mogućnost potpisivanja izjave kojom se odriče prava na žalbu u kojem slučaju rješenje postaje pravomoćno danom odricanja stranke od prava na žalbu. Naime, Središnji državni ured ne preispituje odluku prvostupanjskog tijela budući da nema uvida u spis predmeta, osim kada podnositelj zahtjeva podnese žalbu na rješenje, najčešće kada se rješenjem odbija zahtjev, u kojem slučaju se kompletan spis predmeta uz žalbu dostavlja Središnjem državnom uredu kao nadležnom drugostupanjskom tijelu na odlučivanje.

Po zaprimanju pravomoćnog rješenja kojim je utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje žrtvi nasilja u obitelji, Središnji državni ured kontaktirat će korisnika te ponuditi odgovarajući stan, nakon čega se sklapa ugovor o najmu stana na određeno vrijeme, odnosno na najduže dvije godine ili do donošenja rješenja kojim se utvrđuje prestanak prava na stambeno zbrinjavanje i vrši primopredaja stana i to sve u najkraćem mogućem roku.

U skladu s člankom 8. stavkom 1. alinejom 8. Pravilnika o najmu stambenih jedinica (“Narodne novine” broj: 25/19.),  Središnji državni ured može korisnike koji su stambeno zbrinuti s osnove žrtve nasilja u obitelji privremeno osloboditi plaćanja obveze s naslova najma ako sami ne mogu snositi obveze dok se ne ostvare uvjeti za prestanak oslobađanja.

Također, Središnji državni ured preuzima plaćanje troškova vezane s redovitim korištenjem najma stana, a odnose se na primjerice, ali ne isključivo na utrošak struje, vode, plina, komunalne naknade, odvoza kućnog smeća, vodoprivredne naknade, troškova odvodnje, troškove grijanja i sl. Dok je najmoprimac dužan snositi troškove tekućeg održavanja stambene jedinice, primjerice, ali ne isključivo, bojanje zidova, keramičarski i drugi radovi, popravak i održavanje sanitarija i sl.

Treba istaknuti, kako se žrtva nasilja u obitelji osim na potpomognutom području/području posebne državne skrbi, ako ona to želi, može zbrinuti i u mjestu koje se nalazi izvan tog područja.

Naime, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje osim stanova na potpomognutim područjima/područjima posebne državne skrbi koji su u državnom vlasništvu na raspolaganju za davanje u najam ima i stanove koji se nalaze izvan područja posebne državne skrbi, kao i stanove kojima su vlasnici privatne osobe, a s čijim vlasnicima su sklopljeni ugovori kojima oni daju u najam Republici Hrvatskoj. Za razliku od stanova u vlasništvu Republike Hrvatske, koji se nalaze na potpomognutim područjima/područjima posebne državne skrbi i koji se prilikom dodjele žrtvi nasilja, ako je potrebno, saniraju a koje saniranje u smislu financiranja i izvođenja radova provodi Središnji državni ured te se u najam daju ne namješteni, u pravilu stanovi u vlasništvu fizičkih osoba daju se u najam potpuno namješteni (opremljeni).

Nadalje, prednost stambenog zbrinjavanja žrtve nasilja u obitelji davanjem u najam stana na potpomognutom području/području posebne državne skrbi je što za korisnika u tom slučaju, ako podnese u zakonom propisanom roku prijavu za redovno stambeno zbrinjavanje modelom davanja u najam stana u državnom vlasništvu, kada u skladu s listom prvenstva za stambeno zbrinjavanje dođe na red za dodjelu stana, postoji mogućnost da taj bude trajno stambeno zbrinut u stanu koji mu je dan na korištenje kao žrtvi nasilja u obitelji, a ta mogućnost ne postoji ako se korisniku u najam da stan izvan tih područja, odnosno stanovi u vlasništvu fizičke osobe budući da korisnik svakako nakon isteka roka od dvije godine mora napustiti stan.

Naime, kako se u većini slučajeva kao podnositelji zahtjeva za stambeno zbrinjavanje žrtve nasilja u obitelji, pojavljuju žene, a s njima na zahtjevu njihova maloljetna djeca, kao članovi obitelji, intencija Zakona je trajno zbrinjavanje takvih obitelji, pa bi u tom smislu za njih sigurno bilo pogodnije zbrinuti se na potpomognutom odnosno području posebne državne skrbi gdje se nalaze stanovi u državnom vlasništvu.

Za napomenuti je kako žrtva nasilja u obitelji, a koje nasilje je počinjeno od strane drugog supružnika može ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje i ako brak nije razveden odnosno nije niti pokrenut postupak za razvod braka.

Zaključak

Imajući u vidu sve naprijed napomenute institucionalne mehanizme, zakone, nacionalne dokumente i druge propise vezane uz zaštitu žrtava obiteljskog nasilja, razvidno je kako je intencija i samog Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima u odnosu na članak 45. koji se odnosi na stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji, stambeno zbrinuti osobe koje su u nužnoj i prijekoj potrebi za što hitnijim stambenim zbrinjavanjem budući da one, najčešće po izlasku iz skloništa za žrtve obiteljskog nasilja odnosno sigurne kuće, ostaju na ulici, stambeno nezbrinute te im ovakav način privremenog stambenog zbrinjavanja olakšavaju njihov oporavak od nasilja dok se same na drugi način ne zbrinu. Međutim, za napomenuti je kako je sama Zakonska odredba sadržana u članku 45. vrlo štura, nejasna i nedovoljno razrađena. Naime, Zakonom nije propisano koliko stara može biti pravomoćna presuda, treba li stambeno zbrinuti i osobe koje imaju sudsku presudu kao žrtve nasilja u obitelji no one su na neki drugi prikladan način već duži vremenski period stambeno zbrinute (npr. kod roditelja u stambenoj jedinici odgovarajuće stambene površine za sve članove), treba li na ovaj način stambeno zbrinuti i osobe koje su žrtve nasilja supružnika iz prvog braka, a nakon kojeg su u trenutku podnošenja zahtjeva u trećem braku i sl. Naime, u praksi se pokazalo kako veliki broj osoba koje se žele zbrinuti s osnove žrtve nasilja u obitelji uz zahtjev prilažu pravomoćne presude koje su stare preko nekoliko godina, ponekad i više od 10 godina iz čega proizlazi kako su one nekada nedvojbeno bile žrtve obiteljskog nasilja, kao i osobe koje su stambeno zbrinute na neki drugi način, bilo kao podstanari ili kod nekog užeg člana obitelji i to duži vremenski period u useljivim i uvjetnim stambenim jedinicama i sl., pa bi se dalo zaključiti da gotovo sve stranke u skladu sa zakonskom odredbom kumulativno zaista i ispunjavaju uvjete. Budući da je intencija Zakona jasna, međutim zakonska odredba nedovoljno i nepotpuno obrađena, Zakon bi trebalo dopuniti i doraditi kako bi se nedvojbeno ovakvim modelom stambeno zbrinule žrtve nasilja u obitelji koje su zaista u potrebi te bi se tako i ubrzao sam postupak stambenog zbrinjavanja žrtava obiteljskog nasilja.

Mirta Brkić-Gverieri, dipl. iur.