Kako bi se ZOO uskladio sa navedenom Direktivom (EU) 2019/771 potrebno je redefiniranje pojma materijalnog nedostatka, uvođenje posebnih pravila o obvezama prodavatelja u slučaju kupoprodaje stvari s digitalnim elementima u potrošačkim ugovorima, produljenje roka u kojem je na prodavatelju teret dokaza da stvar u vrijeme prijelaza rizika nije imala nedostatak (sa šest mjeseci na godinu dana osim u trgovačkim ugovorima), propisivanje hijerarhije prava kupca u slučaju materijalnog nedostatka stvari (kupac bi mogao birati između popravka ili zamjene stvari, osim ako bi odabrani način otklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime, u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka, prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi; ako kupac ne dobije zahtijevani popravak odnosno zamjenu može zahtijevati sniženje cijene ili raskid ugovora, pod zakonom propisanim uvjetima), propisivanje prava prodavatelja da odbije uklanjanje nedostatka ako su i popravak i zamjena nemogući ili bi mu time nastali nerazmjerni troškovi, propisivanje prava kupca na uskratu plaćanja nepodmirenog dijela cijene dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari, propisivanje prava prodavatelja u odnosu na kojeg je kupac ostvario prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari u odnosu prema prethodnom prodavatelju, izmjena odredbi o jamstvu za ispravnost prodane stvari.
Izmjene i dopune ZOO-a bi trebale stupiti na snagu 01. siječnja 2022. godine, a primjenjivale bi se na ugovore koji će biti sklopljeni nakon 01. siječnja 2022. godine.
U predloženim izmjenama prvo se definiraju pojmovi potrošača, potrošačkog ugovora, proizvođača, digitalnog sadržaja, digitalne usluge, kompatibilnosti, funkcionalnosti, interoperabilnosti, trajnog nosača podataka, trajnosti i besplatnosti.
Propisuje se da u potrošačkim ugovorima prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke prema pravilima propisanima za ugovor o kupoprodaji i kada je riječ o ugovoru za isporuku stvari koju je tek potrebno izraditi ili proizvesti, neovisno o tome je li po općim pravilima riječ o ugovoru o kupoprodaji, ugovoru o djelu ili drugom ugovoru. Pravila ZOO-a o odgovornosti za materijalne nedostatke se ne primjenjuju na potrošačke ugovore za isporuku digitalnih sadržaja i usluga, osim ako je predmet ugovora pokretna stvar u koju je ugrađen digitalni sadržaj i usluge (koji su povezani sa stvari tako da bi odsutnost tog digitalnog sadržaja ili te digitalne usluge onemogućila funkcioniranje te stvari – stvar sa digitalnim elementima). Pojašnjava se i trenutak prijelaza rizika kod stvari sa digitalnim elementima. Rizik bi prelazio na kupca u trenutku kad je obavljena jednokratna ili kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja i usluge. U slučaju kada je potrebna montaža ili instalacija stvari rizik bi prelazio na kupca u trenutku kada bi montaža ili instalacija bila dovršena. U slučaju dvojbe je li isporuka ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja i usluge dio potrošačkog ugovora o kupoprodaji, predmnijeva se da su digitalni sadržaj ili digitalna usluga obuhvaćeni ugovorom o kupoprodaji. Svaki nedostatak stvari (kao i stvari sa digitalnim elementima) koji se pokazao u roku od jedne godine od trenutka prijelaza rizika smatra se da je postojao i u trenutku prijelaza rizika, osim ako prodavatelj dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka. Produžuje se rok odgovornosti za nedostatke sa šest mjeseci na godinu dana, a u trgovačkim ugovorima rok ostaje i dalje šest mjeseci od trenutka prijelaza rizika. Uvodi se posebno pravilo o teretu dokazivanja za potrošačke ugovore o kupoprodaji stvari s digitalnim elementima s kontinuiranom isporukom digitalnog sadržaja ili digitalne usluge. U tim slučajevima teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja digitalne usluge je na prodavatelju za vrijeme od dvije godine od prijelaza rizika, a ako je ugovorena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja ili digitalne usluge na rok dulji od dvije godine, teret dokaza da ne postoji nedostatak digitalnog sadržaja ili digitalne usluge je na prodavatelju za cijelo razdoblje na koje je isporuka ugovorena.
Definira se kada postoji nedostatak stvari. Kriteriji za ocjenu ima li stvar nedostatak mogu biti subjektivni i objektivni. Subjektivni kriteriji bi bili ako stvar ima nedostatak koji ne udovoljava onim zahtjevima koji su ugovorne strane utvrdile ugovorom. To može obuhvaćati: količinu, kvalitetu, vrstu i opis stvari, posjedovanje određenih ugovorenih značajki stvari, primjerenost stvari za određenu namjenu kao i isporuku stvari s dogovorenom dodatnom opremom i uputama (ako je za stvari s digitalnim elementima ugovoreno isporučivanje ažuriranja, neisporuka ugovorenih ažuriranja kao i isporuka neispravnih ili nepotpunih ažuriranja smatrala bi se nedostatkom stvari jer bi navedeno značilo da obveza ažuriranja nije ispunjena na način utvrđen ugovorom). Objektivni kriteriji bi bili: ako stvar nije prikladna za upotrebu u svrhe za koje bi se stvar iste vrste uobičajeno koristila ili ako stvar ne odgovara kvaliteti i opisu uzorka ili modela koji je prodavatelj stavio kupcu na raspolaganje prije sklapanja ugovora ili ako stvar nije isporučena s dodatnom opremom čiji primitak kupac može razumno očekivati ili ako stvar ne odgovara količini ili nema ona svojstva koja su uobičajena za stvar iste vrste i koje kupac može razumno očekivati s obzirom na prirodu te stvari te uzimajući u obzir javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, uključujući proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime, osobito u oglašavanju ili označavanju.
Isporuka ažuriranja se određuje kao objektivni kriterij koji se koristi za određivanje postojanja nedostatka stvari s digitalnim elementima u potrošačkim ugovorima. Osim ugovorenih ažuriranja, prodavatelj bi trebao pružati ažuriranja, uključujući sigurnosna ažuriranja, koja su potrebna da stvar s digitalnim elementom ostane bez nedostataka. Ako ugovorne strane nisu drugačije ugovorile, prodavatelj nije obvezan pružiti nadograđene verzije digitalnog sadržaja ili digitalne usluge niti poboljšati ili proširiti funkcionalnosti stvari u mjeri koja nadilazi zahtjeve koji se odnose na to da stvar ostane bez nedostataka.
Propisana su i prava kupca u slučaju nedostatka stvari te hijerarhija prava kupaca (u prvom redu je popravak ili zamjena stvari, a potom je sniženje cijene ili raskid ugovora). Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ima pravo od prodavatelja zahtijevati popravak stvari, zamjenu stvari, razmjerno sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima. Kupčev odabir između popravka i zamjene stvari ograničen je samo ako bi odabrana opcija (popravak ili zamjena) bila činjenično ili pravno nemoguća ili ako bi njome prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi u odnosu na drugu opciju. Kupac ima pravo na sniženje cijene kad prodavatelj nije otklonio nedostatak, ako nedostatak postoji iako ga je prodavatelj pokušao otkloniti, ako prodavatelj nije otklonio nedostatak u razumnom roku, ili ako je nedostatak takav da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora. Kupac bi imao pravo uskratiti plaćanje nepodmirenog dijela cijene dok prodavatelj ne ispuni svoje obveze. Otklanjanje nedostatka bi bilo besplatno. Također, uvodi se pravo prodavatelja da odbije uklanjanje nedostatka ako su popravak i zamjena nemogući ili bi mu time bili prouzročeni nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak odnosno zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca.
Potrošač bi bio ovlašten izjaviti da se ugovor raskida ako prodavatelj u naknadnom razumnom roku ne ispuni potrošački ugovor.
Uređuje se i odgovornost za materijalne nedostatke u lancu isporuke odnosno pravo prodavatelja koji odgovara kupcu za nedostatke stvari prema osobama u prethodnom lancu transakcija. Prodavatelj u odnosu na kojeg je kupac ostvario prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke u skladu s odredbama ZOO-a, ovlašten je ostvarivati prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke prema svojem prodavatelju (prethodni prodavatelj), pod uvjetom da su i u odnosu između njega i prethodnog prodavatelja ispunjene pretpostavke odgovornosti za materijalne nedostatke.
Predlaže se i izmjena naziva instituta jamstva za ispravnost prodane stvari u komercijalno jamstvo te se uređuje institut komercijalnog jamstva. Definira se pojam komercijalnog jamstva te se propisuje da je komercijalno jamstvo svaka obveza kojom se prodavatelj ili proizvođač (davatelj jamstva), povrh zakonske obveze prodavatelja koja se odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke stvari, obvezuje kupcu vratiti plaćenu cijenu ili zamijeniti, popraviti ili servisirati stvar ako ona ne zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve koji su navedeni u izjavi o jamstvu ili u relevantnom reklamnom materijalu koji je dostupan u trenutku ili prije sklapanja ugovora. Propisuje se obvezatnost jamstva za davatelja jamstva u skladu s uvjetima utvrđenima u izjavi o komercijalnom jamstvu i povezanom reklamnome materijalu dostupnima u trenutku ili prije sklapanja ugovora. Propisana je odgovornost proizvođača koji nudi kupcu komercijalno jamstvo trajnosti za određenu stvar tijekom određenog razdoblja. Proizvođač je odgovoran izravno kupcu tijekom cijelog razdoblja komercijalnog jamstva trajnosti u pogledu popravka ili zamjene stvari. Propisane su obveze proizvođača odnosno prodavatelja u slučaju ako obveza iz jamstva nije uredno ispunjena što znači da stvar ne zadovoljava specifikacije odnosno zahtjeve navedene u jamstvu tijekom određenog vremena računajući od njene predaje kupcu. U tom slučaju kupac ima pravo zahtijevati od proizvođača odnosno prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili ako to ne učini da mu preda stvar koja zadovoljava specifikacije odnosno zahtjeve navedene u jamstvu. U slučaju proizvođačevog jamstva za ispunjenje obveza iz jamstva uz proizvođača odgovora i prodavatelj. Izjava o komercijalnom jamstvu se dostavlja kupcu na trajnom nosaču podataka najkasnije, u trenutku predaje stvari, te izjava o komercijalnom jamstvu mora biti izražena na jednostavan i razumljiv način te će morati sadržavati određene podatke. Među ostalim, u izjavi o jamstvu mora biti navedeno da komercijalno jamstvo ne utječe na prava kupca iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari te da kupac ima prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke prema prodavatelju.
Navedene izmjene i dopune ZOO-a se ne bi primjenjivale na ugovore koji su sklopljeni prije 01. siječnja 2022. godine.
Zorica Stojanović, mag. iur.
