S obzirom na to da je nedavno Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao o zahtjevu za zaštitu zakonitosti podnesenom protiv pravomoćnog rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kojim je, uz ostalo, odbijen zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja okrivljenika za sastav žalbe protiv rješenja o troškovima postupka, smatramo shodnim nešto više reći o ovoj problematici, a posebno u svjetlu Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kzz 4/2021 od 6. srpnja 2021.
1. Odredbe Prekršajnog zakona
Uvodno ističemo kako Prekršajni zakon ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) u članku 138. uređuje strukturu troškova prekršajnog postupka, pa tako propisuje da su troškovi postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegova pokretanja, pa i prije, pa sve do njegova završetka, te izdaci za uništenje oduzetih predmeta prekršaja (stavak 1.). Određeno je da troškovi postupka, uz ostale troškove, obuhvaćaju i nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika (stavak 2. točka 7.).
Nadalje, odredbama članka 140. PZ-a propisano je da u slučaju donošenja odluke kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija ili kojom se postupak obustavlja izreći će se u presudi da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Prema članku 138. stavku 7. PZ-a ministar nadležan za poslove pravosuđa potanje pravilnikom propisuje naknadu troškova u prekršajnom postupku, a temeljem koje odredbe je ministar pravosuđa donio trenutno aktualni Pravilnik o naknadi troškova u prekršajnom postupku ("Narodne novine" br. 123/15.). Člankom 14. stavkom 1. navedenog Pravilnika propisano je da se naknada troškova i nagrada branitelju određuje po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Za potrebe ovoga članka ističemo da je Tbr. 5. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) određeno da za žalbe protiv odluke o trošku odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova, s tim da prema Tbr. 50. vrijednost boda iznosi 10,00 kn, dok prema Tbr. 42. navedene Tarife odvjetnik ima pravo na sve obavljene radnje obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.
2. Odluke Visokog prekršajnog suda RH (sudska praksa)
Odlučujući o žalbama protiv prvostupanjskih rješenja o troškovima prekršajnog postupka Visoki prekršajni sud RH (dalje: VPSRH) u svojim odlukama je odbijao kao neosnovan, odnosno nije prihvaćao zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka (koji je u pravilu bio postavljan u sastavu same žalbe) na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja okrivljenika za sastav žalbe protiv prvostupanjskog rješenja o troškovima postupka, bez obzira na prihvaćanje (u cijelosti ili djelomično) takve žalbe. U konkretnim predmetima (primjerice: broj Gž-27/2019 od 10. lipnja 2020., broj Gž-596/20. od 17. prosinca 2020.) takve svoje odluke VPSRH je, u bitnome, obrazlagao time da je odredbom članka 138. stavka 1. PZ-a izrijekom propisano da su troškovi prekršajnog postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegova pokretanja, pa i prije, pa sve do njegova završetka, a da po logici stvari, zakonski izraz „do njegova završetka“ znači do pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka. S obzirom na to da je konkretni prekršajni postupak pravomoćno dovršen donošenjem odluke prvostupanjskog suda kojim se okrivljenici oslobađaju od optužbe, te s obzirom na to da žalitelji zahtijevaju naknadu troškova za radnju koja je poduzeta nakon pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka, to je jasno i nedvojbeno da navedena radnja ne ulazi u strukturu troškova prekršajnog postupka kako je ona definirana odredbom članka 138. stavka 1. PZ-a, pa stoga i ne mogu pasti na teret proračunskih sredstava suda, odnosno biti predmetom odlučivanja po članku 140. stavku 2. Prekršajnog zakona, zbog čega je ovaj Sud odbio zahtjev za naknadu troška sastava žalbe protiv pobijanog rješenja, kao neosnovan.
3. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske
U konkretnom predmetu pravomoćnim rješenjem VPSRH (broj Pž-4771/21 od 8. listopada 2020.) u točki I. prihvaćena je žalba okrivljenika kao osnovana te je preinačeno prvostupanjsko rješenje općinskog suda na način da je okrivljeniku određen trošak prekršajnog postupka koji se odnosi na nagradu za rad branitelja (odvjetnika) za sastav prigovora na obvezni prekršajni nalog, dok je u točki II. odbijen zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja okrivljenika za sastav žalbe protiv pobijanog prvostupanjskog rješenja u ukupnom iznosu od 625,00 kuna kao neosnovan..
Protiv točke II. prethodno navedenog rješenja državni odvjetnik je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u članku 138. stavku 1. PZ-a, predlažući da se zahtjev prihvati i utvrdi da je tom točkom rješenja povrijeđen zakona u navedenoj odredbi PZ-a.
Presudom broj: Kzz 4/2021 od 6. srpnja 2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) utvrđuje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je predmetnim pravomoćnim rješenjem VPSRH u odnosu na točku II. rješenja povrijeđen zakon u odredbi članka 138. stavka 1. PZ-a, te se u tom dijelu navedeno rješenje ukida i predmet vraća nadležnom sudu na odlučivanje.
U obrazloženju navedene presude navodi se da je u pravu državni odvjetnik kada navodi da je zbog odbijanja zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade branitelj okrivljenika za sastavljanje žalbe protiv rješenja kojim je također odbijen zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka došlo do povrede članka 138. stavka 1. PZ-a.
Nadalje, apostrofira se kako je točno da je člankom 138. stavkom 1. PZ-a propisano da su troškovi prekršajnog postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegovog pokretanja, pa i prije, pa sve do njegovog završetka, no da izričaj „do njegovog završetka“ ne znači do pravomoćnog okončanja postupka, nego to „podrazumijeva i radnje koje su poduzete nakon donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, a vezane su za ostvarivanje okrivljenikovih prava u prekršajnom postupku“, te, kako to pravilno ističe državni odvjetnik, „prekršajni je postupak završen donošenjem konačnih odluka vezanih za svako pitanje prekršajnog postupka pa tako i za pitanje konačnog rješavanja o troškovima prekršajnog postupka“.
Slijedom navedenog, VSRH ocjenjuje da je pogrešan stav VPSRH da okrivljenik nema pravo na naknadu troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade njegovog branitelja koji su nastali nakon donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, pa da je zbog toga zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika osnovan, te je stoga, na temelju članka 513. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19.), odlučeno kao u izreci.
Željko Kudrić, dipl. iur.
