Braća Mamić i Pernar zloupotrijebili su pravo na podnošenje zahtjeva; Europski sud odbacio je njihove zahtjeve. Sudac Derenčinović se izuzeo od postupanja i odlučivanja u ovom predmetu.
I.-III. podnositelji prigovarali su temeljem čl. 6. st. 1., 2. i 3. (c) Konvencije da nisu imali nepristrano suđenje zbog neprimjerenog odnosa i navodnog primanja mita predsjednika raspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku od II. podnositelja. Nadalje, I. i II. podnositelj prigovorili su da kazneni postupak protiv njih nije bio pokrenut na temelju zahtjeva ovlaštenog tužitelja. Ujedno je II. podnositelj prigovorio zbog nezakonitog udaljenja iz sudnice sa 17 ročišta zbog nedoličnog ponašanja, zbog nemogućnosti sudjelovanja na sjednici žalbenog vijeća Vrhovnog suda RH putem video veze iz Bosne i Hercegovine, kao i zbog negativne medijske kampanje koja se vodila protiv njega i izjava različitih pravosudnih dužnosnika u vezi s kaznenim optužbama protiv njega.
Nakon provedenog kontradiktornog postupka Europski sud je zahtjeve braće Mamić i III. podnositelja Pernara proglasio nedopuštenima. U odnosu na III. podnositelja Europski sud je utvrdio da ga je pokušao obmanuti lažno predstavljajući da je u ustavnoj tužbi prigovorio povredi prava na nepristranost suda, te je stoga prihvatio prigovor zastupnice RH da je podnošenjem krivotvorene ustavne tužbe III. podnositelj zlouporabio pravo na podnošenje zahtjeva i odbacio njegov zahtjev.
U odnosu na I. i II. podnositelja, braću Mamić, Sud je naveo da ne može ignorirati činjenicu da su sucima davali novac i poklone i plaćali za njihova putovanja i večere. Navedeno su javno obznanili tek nakon što su pravomoćno osuđeni i kada su svi njihovi pokušaji manipulacije postupkom propali.
Glede „SMS afere“ koja se odnosi na lažno stvaranu korespondenciju između visoko pozicioniranih pravosudnih dužnosnika kako bi podnositelji pokušali dokazati da su bili žrtve nepoštenog suđenja, Europski sud je zaključio da je to pokazatelj do koje mjere su bili spremni ići u podrivanje hrvatskog pravosudnog sustava.
Europski sud je pridao važnost i činjenici da su I. i II. podnositelji pokušali kreirati situaciju u kojoj ne mogu izgubiti – ili davanjem mita sucima kako bi donijeli presudu u njihovu korist ili prigovaranjem nedostatku nepristranosti domaćeg suda, te nakon utvrđenja povrede Konvencije traženjem obnove kaznenog postupka.
Uzimajući u obzir sve navedeno, Europski sud je prihvatio pravnu argumentaciju zastupnice RH da je takvo postupanje podnositelja bilo očito suprotno svrsi prava na podnošenje zahtjeva pred Europskim sudom zajamčenog čl. 17. Konvencije i usmjereno na potkopavanje osnovnih principa zajamčenih Konvencijom.
Nakon takvog zaključka, a zbog ranije navedenih izvanrednih okolnosti ovog predmeta Europski sud nije razmatrao ostale prigovore I. i II. podnositelja. Ova odluka je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
