Dana 7. studenog 2024. Europski sud za ljudska prava (dalje: „Europski sud“) je objavio odluku u predmetu Jašari protiv Hrvatske, kojom je odbacio zahtjev podnositelja kao očito neosnovan. Zahtjev se odnosio na iscrpljivanje izvanrednog pravnog lijeka – zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: „ZIPPP“) prije podnošenja ustavne tužbe.
Županijski sud u Zagrebu je podnositelja proglasio krivim za dva kaznena djela protiv spolne slobode te mu izrekao kaznu zatvora. Podnositelj i državno odvjetništvo su protiv presude podnijeli žalbu, a Visoki kazneni sud je potvrdio osudu podnositelja te izrečenu kaznu zatvora produljio. Podnositelj je 5. rujna 2023. protiv presude Visokog kaznenog suda podnio ustavnu tužbu u kojoj je prigovarao povredi prava na pravično suđenje. Ustavni sud je 27. listopada 2023. odbacio ustavnu tužbu podnositelja zbog neiscrpljivanja ZIPPP-a. Pozvao se na svoju raniju odluku br. U-III-338/2021 od 21. prosinca 2021., u skladu s kojom je potrebno, pod određenim uvjetima, podnijeti ZIPPP prije podnošenja ustavne tužbe.
Podnositelj je pred Europskim sudom prigovorio da zakonske pretpostavke za podnošenje ZIPPP-a nisu bile ispunjene u njegovom predmetu, pa da je Ustavni sud, odbacivši njegovu ustavnu tužbu zbog neiscrpljivanja tog pravnog sredstva, povrijedio njegovo pravo na pristup sudu, zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Konvencije.
Europski sud je prvo analizirao praksu Ustavnog suda o ovom pitanju. U skladu s tom praksom, započetom odlukom br. U-III-338/2021 od 21. prosinca 2021., osuđenici u kaznenim postupcima koji žele podnijeti ustavnu tužbu na temelju osnova zbog kojih se može podnijeti i ZIPPP, prvo moraju podnijeti ZIPPP, ako su ispunjene pretpostavke za njegovo podnošenje. Europski sud je utvrdio da je Ustavni sud od donošenja te odluke dosljedno primjenjivao novi uvjet dopuštenosti, i to po isteku roka od šest mjeseci od objave te odluke u Narodnim novinama, kako bi omogućio podnositeljima da se s njome upoznaju. Primijetio je i da je novi uvjet dopuštenosti sadržan u Uputama za ispunjavanje obrasca ustavne tužbe od 30. ožujka 2023.
U odnosu na prigovor podnositelja, Europski sud je naglasio da pravo na pristup sudu nije apsolutno pravo, te da svako ograničenje tog prava mora biti usmjereno na postizanje legitimnog cilja i razmjerno cilju koji se njime želi postići. Napomenuo je da je u Republici Hrvatskoj pravo na pristup Ustavnom sudu zajamčeno mogućnošću podnošenja ustavne tužbe, te da je ono ograničeno uvjetima dopuštenosti ustavne tužbe, koji zahtijevaju da se prethodno iscrpe drugi pravni putevi. Predmetno ograničenje ima legitiman cilj sprječavanja preopterećenosti Ustavnog suda kaznenim predmetima koji se odnose na ljudska prava, a koje je prethodno mogao riješiti Vrhovni sud.
U odnosu na razmjernost ograničenja Europski sud je ponovio da će se ograničenje smatrati predvidljivim ako se dosljedno primjenjuje u sudskoj praksi domaćih sudova. Bilo je razumno za očekivati da će Ustavni sud tražiti od podnositelja ustavne tužbe da podnose ZIPPP prije podnošenja ustavne tužbe jer se ZIPPP može podnijeti zbog kršenja temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom.
Nadalje je naglasio da je potrebno šest mjeseci od dana objave odluke kojom je promijenjena praksa kako bi se javnost s novom praksom mogla upoznati. Stoga je zaključio da je nova praksa sadržana u odluci br. U-III-338/2021 od 21. prosinca 2021., objavljenoj u Narodnim novinama 19. siječnja 2022., počela proizvoditi učinke od 19. srpnja 2022. Utvrdio je da od tog dana sve osobe pravomoćno osuđene na kaznu zatvora, maloljetničkog zatvora ili prisilno smještene u psihijatrijsku ustanovu, prvo moraju podnijeti ZIPPP, a zatim, u slučaju nepovoljnog ishoda, podnijeti ustavnu tužbu u kojoj prigovaraju povredi prava na pravično suđenje.
S obzirom na to da je podnositelj ustavnu tužbu podnio 5. rujna 2023., praksa Ustavnog suda glede predmetnog uvjeta dopuštenosti bila mu je predvidljiva. Naime, u trenutku podnošenja ustavne tužbe prošlo je već više od jedne godine od uspostave nove prakse, a u međuvremenu je Ustavni sud (dana 16. veljače 2023.), donio dvije odluke u kojima je primijenio novi uvjet dopuštenosti, te je dana 30. ožujka 2023. izmijenio Upute za ispunjavanje obrasca ustavne tužbe kako bi upoznao podnositelje s ovim novim uvjetom dopuštenosti.
Konačno, podnositelja ništa nije sprječavalo da prije podnošenja ustavne tužbe podnese ZIPPP jer je tada bio pravomoćno osuđen na kaznu zatvora i jer je prigovarao povredi prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom. Europski sud je stoga utvrdio da je zahtjev podnositelja očito neosnovan te ga odbacio.
Ova odluka je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
