Ustavni sud je 26. rujna jednoglasno donio odluku kojom je usvojio ustavnu tužbu koju je podnio G. iz P., Republike Srbije, a u kojoj je naveo kako su mu dosadašnjim presudama i rješenjima povrijeđena prava zajamčena Ustavom RH i da je diskriminiran po nacionalnoj osnovi.
Ustavni sud ukinuo je dva rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) iz 2019. godine kojima je G. odbijen zahtjev za zastupničku mirovinu te presude Upravnog suda u Zagrebu iz 2020. i Visokog upravnog suda RH iz 2021. kojima se obratio i žalio.Uz to, Ustavni sud je njegov predmet vratio HZMO-u na ponovni postupak.
Ustavni sud je ocijenio da upravna tijela i upravni sudovi "nisu u razmatranom slučaju naveli ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje odluke, odnosno nisu obrazložili svoje odluke na način koji bi otklonio sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja" te da su u svojim postupanjima G. povrijedili pravo na pravično suđenje.
Naime, G. je kao zastupnik SKH-SDP devedesetih godina izabran u Vijeće općina Sabora RH koje je tada okupljalo predstavnike lokalnih zajednica. G. nije nazočio svim sjednicama Hrvatskog sabora održanim u razdoblju od 27. prosinca 1990. do 7. rujna 1992. jer je u tom razdoblju s ostalim predstavnicima Srba na sjednice prestao dolaziti.
Vijeće je napustio u siječnju 1991. i pridružio se političkim strukturama samoproglašene paradržave SAO Krajine, gdje je ubrzo postao ministar u njezinoj vladi. Upravna tijela i upravni sudovi utvrdili su da G. ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na mirovinu upravo zbog odsustva sa sjednica, dok Ustavni sud smatra kako se neprisustvovanje sjednicama Sabora ne može izravno vezati za obnašanje dužnosti zastupnika.
Pri tome je Ustavni sud naveo i kako mjerodavni zakon izostanak sa sjednica Hrvatskog sabora ne propisuje kao razlog prestanka mandata te da je i sam Hrvatski sabor utvrdio da je G. obnašao dužnost zastupnika od 30. svibnja 1990. do 7. rujna 1992., što je bio prvi saziv Sabora, dakle dvije godine, tri mjeseca i osam dana.
Sudu je u tom slučaju ključno i donošenje "novog" Ustava kojim su mandati zastupnika postali neobvezujući. Također, u obrazloženju je navedeno kako Ustavni sud nije razmatrao navodnu povredu
članka 14. Ustava, odnosno diskriminaciju po nacionalnoj osnovi, jer je ustavnu tužbu usvojio zbog povrede prava na pravično suđenje. Odluku je donijelo vijeće kojim je predsjedala sutkinja Ingrid Antičević Marinović, a u njemu su još bili i suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Josip Leko, Davorin Mlakar i Miroslav Šumanović. S obzirom na to da se slučaj vraća HZMO-u, G. i dalje ima mogućnost ostvariti pravo na saborsku mirovinu.
