Razmotreno je ograničenje argumenta pretjeranog formalizma koje se odnosi na razumna i razmjerna očekivanja od profesionalnih aktera u subvencijskim i drugim srodnim konkurencijskim postupcima.
Pretjerani formalizam u primjeni prava (srodno: mehanička primjena prava) argument je razvijen u novije vrijeme u domaćoj pravnoj praksi i teoriji, prije svega pod utjecajem ustavnosudske i konvencijske prakse. Taj se argument nerijetko kombinira s argumentom zdravog razuma i s teleološkom tehnikom pravnog tumačenja.1 Koliko god argument pretjeranog formalizma bio koristan za poustavljenje domaćeg pravnog poretka i za afirmaciju pravnosti u širem smislu riječi, vezano uz taj argument na umu je potrebno imati (barem) dva opća ograničenja:
- zaštita od pretjeranog formalizma ne može se smatrati opravdanom ni dopuštenom ako u pitanje dovodi vladavinu prava i načelo pravne sigurnosti 2
- kada se poseže za navedenim argumentom, nije svejedno o kojoj vrsti sudskog ili upravnog predmeta je riječ.
Potonje upozorenje u najkraćim crtama raščlanjujemo u nastavku teksta.
Tipičan prostor za širu primjenu argumenta pretjeranog formalizma jesu pitanja vezana uz temeljna prava i slobode, priznata Ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.
S druge strane, rijetko može biti opravdano pretjeranim formalizmom smatrati zahtjeve postavljene pred stranke koji su profesionalni akteri u pojedinim vrstama predmeta, primjerice u onim subvencijskim, fondovskim, gospodarskim i sličnima. Je li pretjerani formalizam, na primjer, očekivati od tvrtke koja konkurira za dodjelu javnih sredstava da, u skladu s natječajnim propozicijama, numerira stranice svoje prijave?!
U takvim se vrstama predmeta uglavnom ne odlučuje o subjektivnom pravu stranke, već o ostvarivanju europske i/ili državne potpore u konkurencijskom postupku koji je reguliran striktno i strogo formalno. Odstupanje od pravila tog postupka ne bi predstavljalo otklon od pretjeranog formalizma, već ugrožavanje ravnopravnosti sudionika u konkurencijskom postupku, na pravila kojeg postupka su svi natjecatelji (korisnici) pristali uključivanjem u taj postupak. (Potencijalni) korisnici potpora profesionalni su akteri, od kojih nije nerazmjerno ni nerazumno očekivati odgovarajući stupanj poznavanja mjerodavnih pravila i pažnje u postupanju. Od sudionika u takvim vrstama postupaka opravdano se očekuje prikladno poznavanje dotične materije, kao i pažnja potrebna za udovoljavanje zahtjevima strogosti mjerodavne regulacije. Dodatno, pri raspolaganju europskim sredstvima, države članice Europske unije podvrgnute su dužnosti poštovanja navedene striktnosti pri ispunjavanju svojih obveza povezanih s korištenjem europskih sredstava.
Standard razlikovanja između, s jedne strane, propisane formalnosti i njezine striktne primjene, te, s druge strane, pretjeranog formalizma, u rečenoj vrsti postupaka nije usporediv s postupcima u kojima se odlučuje, primjerice, o temeljnim pravima (naročito kada se ta prava ostvaruju izvan profesionalne sfere). U tom je kontekstu u ovoj vrsti predmeta potrebno interpretirati i načelo razmjernosti.
dr. sc. Alen Rajko
^ 1 Više o tome v. npr. u: Rajko, Alen, Upravni spor: neposredna primjena Ustava i Europske konvencije, načelo dobrog upravljanja i argument zdravog razuma, u: Galić, Ante (ur.), Zbornik radova 11. savjetovanja Novosti u upravnom pravu i upravnosudskoj praksi, Organizator, Zagreb, 2023.,
^ 2 Na žalost pravnih praktičara, ne postoji unaprijed određena formula prema kojoj se ocjenjuje kada zaštita od pretjeranog formalizma može ugroziti pravnu sigurnost, već je to nužno utvrditi u okolnostima konkretnog slučaja.
