1. Uvod
Stranac ili državljanin trećih zemalja je osoba koja nije državljanin države članice Europskog gospodarskog prostora (Europske unije, Kneževine Lihtenštajn, Kraljevine Norveške, Republike Island) ili Švicarske Konfederacije, a ima državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva. Zakonom o strancima ("Narodne novine" br. 133/20., 114/22., 151/22.) propisani su uvjeti ulaska, kretanja i boravka kao i rad stranaca koji su državljani trećih zemalja u Republici Hrvatskoj.
Ulaskom stranca u Hrvatsku smatra se trenutak kada je prešao državnu granicu. Međutim, nije svaki ulazak u Republiku Hrvatsku zakonit. Kada državljanin treće države prijeđe vanjsku granicu izvan mjesta ili vremena određenog za prelazak vanjske granice, izbjegne graničnu kontrolu, uđe prije isteka zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj odnosno u Europskom gospodarskom prostoru, kao i kada uđe na temelju tuđe ili krivotvorene putne ili druge isprave koja služi za prelazak vanjske granice odnosno vize ili odobrenja boravka, ulazak je nezakonit.1 Ulazak se, iznimno, može odobriti na temelju posebnih okolnosti kao što su ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes Republike Hrvatske. Odobrenje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice. Dalje, izlazak iz zemlje se može odbiti ako stranac ne posjeduje valjanu putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, osim ako će mu biti odobren ulazak u susjednu državu, prilikom izlaska iz Republike Hrvatske upotrijebi tuđu ili krivotvorenu putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, postoji opravdana sumnja da namjerava izbjeći kazneno ili prekršajno gonjenje, uhićenje, privođenje, dovođenje ili izvršenje kazne zatvora ili to zahtijeva sud.2 Isto tako, može se strancu odbiti ulazak u Republiku Hrvatsku ukoliko ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama ili Uredbom EU 2018/1240.3
Državljanin treće zemlje može boraviti u Republici Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku (do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana), privremenom boravku (do godine dana), dugotrajnom boravištu (neograničeno) ili stalnom boravku (neograničeno).
2. Rad državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj
Zakon o strancima u glavi VI. razrađuje pitanje rada državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj. Rad je dozvoljen na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. Takvu dozvolu izdaje policijska uprava koja ju dostavlja državljaninu treće zemlje i poslodavcu. Istovremeno, policijska uprava odnosno policijska postaja će izdanu dozvolu elektroničkim putem dostaviti područnoj službi odnosno uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prema mjestu rada državljanina treće zemlje, područnom uredu ili ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema mjestu rada državljanina treće zemlje, područnoj službi ili područnom uredu ili ispostavi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema mjestu rada državljanina treće zemlje, regionalnom uredu ili područnoj službi ili ispostavi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema mjestu rada državljanina treće zemlje i područnom uredu Državnog inspektorata prema mjestu rada državljanina treće zemlje.4 Hrvatski zavod za zapošljavanje ovlašten je, putem policijske uprave, izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete propisane za odobrenje privremenog boravka5, na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Radna dozvola odnosi se na one poslove za koje je izdana i samo kod onog poslodavca za kojeg je državljaninu treće zemlje izdana i s kojim je zasnovao radni odnos. Takva ograničenja u odnosu na radnika vrijede jednako i za poslodavca, što bi značilo da poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada. Ukoliko bi, suprotno odredbama ovoga Zakona, stranac radio bez valjane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada to bi predstavljalo prekršajno djelo. Na strani poslodavca je dužnost da vodi brigu o tome ima li njegov zaposlenik, koji je državljanin treće zemlje, doista dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Čim utvrdi da ju zaposlenik nema, dužan je obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje u roku od 8 dana. Prije izdavanja dozvole za rad potrebno je provesti test tržišta rada kod područne službe odnosno ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Poslodavac koji želi zaposliti stranog radnika mora provjeriti ima li mogućnost zaposliti radnika s tržišta rada RH, prije nego zatraži izdavanje dozvole za boravak i rad. Ako se utvrdi da u evidenciji nema nezaposlenih osoba traženog profila, Zavod će o tome obavijestiti poslodavca i uputiti na podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje u roku od 90 dana od zaprimanja obavijesti. Iznimno, test tržišta rada nije potrebno tražiti u slučajevima kao što su nedostajuća zanimanja, produženje radne dozvole za istog poslodavca i istog zaposlenika iz treće zemlje, sezonsko zapošljavanje državljana trećih zemalja u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu (do 90 dana tijekom jedne kalendarske godine), određene skupine (ključno osoblje u tvrtkama, EU plava karta, osobe prebačene unutar tvrtke, itd.). Odnosno, u onim zanimanjima koja nisu deficitarna.
3. Stanje domaćeg tržišta rada
Nedostatak radne snage na domaćem tržištu rada popunjava se zapošljavanjem stranih radnika, osobito iz tzv. trećih zemalja. Značajan priljev stranih radnika zabilježen je u travnju 2024. godine. Broj prijavljenih na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je dosegnuo rekordnu razinu od 1.739.224 osiguranika. Vlada je, do donošenja novoga Zakona o strancima, donosila odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca. Tako će poslodavci biti dužni prije podnošenja zahtjeva za izdavanje boravišne i radne dozvole zatražiti provedbu testiranja tržišta rada od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kako je ranije objašnjeno. Vlada je, sukladno zakonu, donijela zadnju odluku o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2020. u kojoj stoji da je „godišnja kvota dozvola za 2020. godinu za novo zapošljavanje stranaca, sezonski rad, premještaj osoba unutar društva te provedbu strateških investicijskih projekata iznosi 78.470 dozvola.“., dok „godišnja kvota dozvola za novo zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj iznosi 64.604 dozvole…“.6 Najviše dozvola predviđeno je za sektor graditeljstva kojeg slijedi turizam i ugostiteljstvo. Navedene djelatnosti imaju i najveću potrebu za zapošljavanjem, odnosno najveći nedostatak radne snage.
Statistički podaci za 2023. godinu pokazuju da je ukupno izdano 172.499 dozvola za boravak i rad, a najveći broj dozvola za boravak i rad do 31. prosinca 2023. godine izdan je državljanima slijedećih država Bosne i Hercegovine (38.236), Srbije (24.028), Nepala (23.493), Indije (15.627), Sjeverne Makedonije (13.412), Filipina (10.999), Kosova (9.922), Bangladeša (8.749), Turske (5.067), Albanije (4.244). Ovakav nagli porast broja izdanih dozvola za rad ne iznenađuje kada se uzme u obzir da je za vrijeme 2020. godine vladala pandemija bolesti Covid-19. Iako i dalje najveći broj stranih radnika dolazi iz susjednih zemalja, sve je veći porast stranih radnika iz tzv. trećih zemalja. Postavlja se pitanje zašto toliko radnika iz dalekih zemalja kao što su Nepal i Indija te Filipini dolaze baš u Lijepu našu. Glavnina odgovora je u činjenici da su strani radnici jeftinija radna snaga od domaćih radnika. Podaci pokazuju da su bruto plaće stranih radnika i do 30 posto manje. Ali, nije sve onako kako se na prvi pogled čini. Naime, poslodavci imaju ozbiljne troškove već prilikom regrutacije, kao što su trošak vize, agencijska naknada (agencije za zapošljavanje stranih radnika), ali i nakon zapošljavanja, mjesečne troškove – trošak prijevoza, prehrane, stanovanja, edukacije itd. Iz navedenoga se izvodi zaključak da strani radnik zapravo predstavlja veći trošak za poslodavca od domaćeg radnika. Tržištu nedostaje radne snage toliko da bi bez stranih radnika doživjelo krah. Republici Hrvatskoj nedostaje velik broj radnika u obrtničkim zanimanjima i taj se nedostatak popunjava stranim radnicima koji, iako predstavljaju veći trošak, održavaju domaće tržište.
Vlada ima u planu do kraja kolovoza 2024. godine staviti na dnevni red Zakon o strancima. Postignut je dogovor između poslodavaca i sindikata za kvalitetniji zakon. Svrha rasprave o ovome zakonu je pronaći povoljnija rješenja za integraciju stranih radnika u društvo. Glavni problemi su radne dozvole, smještaj radnika kao i uvjeti rada. Do sada je vrijedilo pravilo da dozvole za boravak i rad vrijede i izdaju se na vrijeme od 1 godine, a sada se nastoji produžiti barem na 3 godine, kao i za sezonske radnike sa sadašnjih 6 mjeseci na maksimalnih 9 mjeseci. Što se tiče smještaja radnika, nužno je propisati minimalne standarde koji će obuhvaćati određenu kvadraturu smještaja koje mora biti osigurana po jednom radniku, a osobito bitni su minimalni zdravstveni i higijenski uvjeti.
4. Zaključak
Tržište rada u Republici Hrvatskoj vapi za radnom snagom koju ne može dobiti od domaćih državljana pa rješenje pronalazi u državljanima trećih zemalja. Kako bi to funkcioniralo sukladno pravnim propisima nužno je regulirati svaki segment rada stranih radnika u Hrvatskoj. S druge strane, potrebno je, raznim mjerama, potaknuti mlado stanovništvo da se obrazuje za deficitarna zanimanja kako bi se na kraju krajeva smanjili troškovi koje imaju poslodavci, ali i Republika Hrvatska, a vezani su za zapošljavanje stranih radnika.
Karla Katalinić, mag. iur.
LITERATURA:
^ 1 Zakon o strancima ("Narodne novine" br. 133/20., 114/22., 151/22.), članak 45.
^ 2 Ibid., čl. 51.
^ 3 Ibid., čl. 50.
^ 4 Ibid., čl.96.
^ 5 Čl. 57. Zakon o strancima. Privremeni boravak odobrava se državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu:
1. spajanja obitelji
2. srednjoškolskog obrazovanja
3. studiranja
4. istraživanja
5. humanitarnog razloga
6. životnog partnerstva
7. rada
8. rada upućenog radnika
9. boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a
10. u druge svrhe
11. boravka digitalnih nomada.
^ 6 Odluka o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2020. ("Narodne novine" br. 113/19., 133/20.)
