Pravo nasljeđivanja zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske, a uređuje se Zakonom o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje: ZN). Pravo nasljeđivanja stječe se u trenutku smrti ostavitelja, što znači da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik). Nasljedno pravo može biti na temelju oporuke ili na temelju zakona. Oporuku može napraviti svaka osoba koja je navršila 16 godina života i sposobna je za rasuđivanje, a njome može odrediti jednog ili više nasljednika.
U slučaju da se želi osigurati na taj način, oporučitelj može nasljedniku koji je određen oporukom odrediti zamjenika. Primjerice, ostavitelj u oporuci može napisati da određuje kao svog nasljednika osobu X., a ako ga osoba X. neće moći ili neće htjeti naslijediti, neka ga tada naslijedi osoba Y. (vidi ogledni primjer vlastoručne oporuke). Napominjemo, oporučitelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku, već samo zamjenika nasljednika.
Oporučitelj može oporukom odrediti zamjenika nasljednika u sljedećim situacijama:
- ako određeni nasljednik umre prije njega i/ili
- ako se određeni nasljednik odrekne nasljedstva i/ili
- ako određeni nasljednik bude nedostojan da naslijedi (članak 44. ZN-a).
Oporučitelj je slobodan da izabere želi li odrediti zamjenika nasljednika samo za jedan od navedenih slučajeva, za više njih ili za sve. Ako nema posebne odredbe u kojim bi se slučajevima odredio zamjenik nasljednika, tada se može odnositi na svaki od mogućih razloga.
Naravno, oporučitelj može odrediti i više zamjenika. To je praktično u situacijama kada se kod prvog zamjenika pojavi koji od navedenih slučajeva kao kod nasljednika kojeg bi trebalo zamijeniti (smrt, odricanje, nedostojnost) pa tada na nasljedstvo može biti pozvan sljedeći zamjenik.
Donosimo primjer iz sudske prakse u kojem je bila sporna valjanost oporuke jer je ostavitelj stavio napomenu kojom je odredio zamjenika. Nakon vještačenja, potvrđena je autentičnost cjelokupne oporuke, uključujući i spornu napomenu te nam može poslužiti kao primjer određivanja zamjenika oporučnom nasljedniku.
„Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je oporučitelj oporukom u dijelu „Napomene“ odredio tuženika kao nasljednika u slučaju ako određeni nasljednik (konkretno D. C.) umre prije njega (nedvojbeno smatra da se radi o pravoj volji ostavitelja s obzirom da isti nije mijenjao oporuku iako je nadživio oporučnu nasljednicu preko 10 godina) a sve sukladno odredbi čl. 85. st. 1. ZN-a.“ (Presuda i rješenje Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž 516/2019-2 od 13. studenog 2019.)
Prema tome, ostavitelj je ovlašten u svojoj oporuci odrediti jednog ili više oporučnih nasljednika, a isto tako je ovlašten za slučaj da ga oporučni nasljednik ne nadživi (oporučni nasljednik umre prije ostavitelja), odrediti zamjenika oporučnom nasljedniku. U spomenutoj situaciji aktiviran je zamjenik nasljednika (koji je bio tuženik u ovoj parnici vezanoj uz pobijanje oporuke) te se ispunio i suspenzivni uvjet kojim je zamjenik ostavitelja stekao ostavinu.
Kao što smo naveli, oporučitelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku, tako da treba biti oprezan kod sastavljanja oporuke kojom biste htjeli odrediti nasljednika ili zamjenika nasljednika.
„Oporučno određenje da „njegova S. ima doživotno sva prava“, a da poslije „sve ostavljam najljepšem anđelu, mojoj H.“, može se tumačiti i kao ograničenje prava oporučne nasljednice, žene S. D., međutim, po ocjeni ovog suda, pravilnije je prvostupanjsko tumačenje sadržaja oporuke iz kojeg proizlazi da je nedvojbeno ostavitelj, kao oporučnu nasljednicu odredio ženu S. D., odredivši pri tome da njoj sve ostavlja, te da joj daje odobrenje i pravo raspolaganja cjelokupnom imovinom. Tim oporučnim određenjem ostavitelj ni na koji način ne ograničava njenu nasljednu ovlast, odnosno daje joj, izričito, cjelokupnu ostavinsku imovinu i pravo njenim raspolaganjem.
Postavlja se pitanje da li određenjem da toj nasljednici nasljedna prava pripadaju doživotno, a poslije da sve ostavlja „najljepšem anđelu, mojoj H.“, ostavitelj reducirao već prije iskazano oporučno pravo na pravo doživotnog uživanja. Po ocjeni ovog suda, u tom smislu pravilna je prvostupanjska interpretacija, jer je prethodnim dijelom oporuke oporučitelj jasno odredio da ženi S. D. daje pravo vlasništva, da joj daje pravo raspolaganja cjelokupnom imovinom, što svakako, sadržajnim određenjem, prelazi okvire prava doživotnog uživanja. U tom kontekstu treba zaključiti, kako je to učinio i prvostupanjski sud, da je ostavitelj nastojao odrediti nasljednika umjesto primarno određenog nasljednika samo za slučaj da oporučna nasljednica umre prije njega , a takvo tumačenje oporuke proizlazi iz njenog sadržaja i smisla i nije protivno sadržaju odredbe čl. 50. st. 1 i 2 ZN-a, a ukoliko je oporučitelj želio odrediti nasljednika svojem oporučnom nasljedniku, na to oporučitelj nije ovlašten, pa takvo određenje opravdano prvostupanjski sud nije unio u sadržaj rješenja o nasljeđivanju.“ (Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž 2379/15-2 od 12. studenoga 2015.)U sljedećem slučaju iz sudske prakse govori se o situaciji kada oporučni nasljednik premine prije ostavitelja pa ostavinsku imovinu koju bi naslijedio preminuli oporučni nasljednik ne nasljeđuju ostali oporučni nasljednici, nego tu imovinu nasljeđuju zakonski nasljednici ostavitelja.
"Naime, pri nespornoj činjenici da su oporučni nasljednici J. R. i M. R. umrli, pravilno je prvostupanjski sud njihove nasljedne dijelove koji bi im pripali na temelju oporuke uručio zakonskim, a ne oporučnim nasljednicima, pri čemu nije od odlučnog značaja da li su oporučni nasljednici umrli prije ili nakon ostavitelja. To iz razloga jer u smislu čl. 43. st. 1. i 2. ZN-a na temelju oporuke nasljeđuje jedna ili više osoba koje je oporučitelj odredio da ga naslijede u cijelosti ili u razmjernom dijelu, s time da sukladno čl. 44. ZN-a oporučitelj može odrediti oporukom osobu kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da određeni nasljednik umre prije njega, ili da se odrekne nasljedstva, ili da bude nedostojan da naslijedi. Isto vrijedi i za zapise, naloge i ostala raspolaganja (st. 1.), dok ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni zapisovniku (st. 2.). Dakle, sukladno navedenim zakonskim odredbama, nasljedni dio koji bi pripao oporučnom nasljedniku koji je umro prije ostavitelja može pripasti drugom oporučnom nasljedniku samo ako je to oporučitelj izričito u oporuci odredio, a u suprotnom taj nasljedni dio pripada zakonskim nasljednicima ostavitelja, dok u situaciji kada oporučni nasljednik umre nakon ostavitelja njegov nasljedni dio pripada nasljednicima oporučnog nasljednika s obzirom da oporučitelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku.
U konkretnom slučaju, iz oporuke ostavitelja sadržane u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Požegi, posl. broj P-59/2016-15 od 11. listopada 2017., ne proizlazi da je ostavitelj oporukom odredio osobu kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da određeni nasljednik umre prije njega pa tako niti ostalim oporučnim nasljednicima za slučaj smrti jednog od oporučnih nasljednika, slijedom čega sve i da su oporučni nasljednici J. R. i M. R. umrli prije ostavitelja, kako to tvrde žalitelji, u smislu čl. 43. i 44. ZN-a ostalim oporučnim nasljednicima tj. žaliteljima ne pripada pravo na nasljedni dio koji bi pripao umrlim oporučnim nasljednicima, već to pravo pozivom na čl. 4. ZN-a pripada zakonskim nasljednicima ostavitelja, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. (Presuda Županijskog suda u Rijeci, Gž 717/2020-2 od 02. ožujka 2020.)
Zamjenik nasljednika postavljen je pod odgodnim (suspenzivnim) uvjetom, što znači da će oporučno moći naslijediti samo ako određenom nasljedniku, pod određenim uvjetima, ne pripadne nasljedstvo.
Marina Turković
