O bračnoj stečevini u pravnoj teoriji i sudskoj praksi rečeno je mnogo. No to očito ipak nije dovoljno da se otklone svi prijepori koju bračnu stečevinu čine tako teškim pitanjem. Nažalost, pitanja koja se ovdje javljaju nisu pitanja koja se ponavljaju, već su ona stalno nova i drugačija, a sve kao posljedica dinamičnosti promjena u društvu te složenosti gospodarskih tijekova.
S druge strane i u svakodnevnom životu pitanje bračne stečevine sve je češće i sve više opterećeno emocijama, a što je razumljivo budući da se radi o pitanju egzistencijalne naravi - uređenju imovinskopravnih odnosa po, pravomoćnom presudom, razvedenom braku te ovršnim postupcima koji se vode na nekretninama, budući da je najčešće samo jedan bračni drug (i to uobičajeno suprug) u zemljišnoj knjizi evidentiran kao vlasnik nekretnine.
Opće je poznata činjenica da bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i/ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima vlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. No kada se radi o nekretninama najčešće je potrebna pravna pomoć da se utvrdi što je to zapravo bračna stečevina (npr. često se gradi na građevinskom zemljištu koje je pripadalo jednom bračnom drugu prije sklapanja braka ili se adaptira i dograđuje kuća koju su djed i baka darovali jednom bračnom drugu).
Kako se pitanja bračne stečevine odnose u pravilu na nekretnine o kojima se vode zemljišne knjige koje su pak javno dostupna evidencija u koju se upisuju podaci o vlasnicima nekretnina, teretima na nekretninama te druge činjenice i pravni odnosi, a koji podaci su značajni za promet nekretnina, tako neevidentirana bračna stečevina (u pravilu) ne uživa pravnu zaštitu u odnosu na treće osobe koje se pouzdaju u točnost podataka u zemljišnoj knjizi.
Naime, zemljišna knjiga je javno dostupna evidencija unutar koje sve informacije predstavljaju podatke za koje je zakonom propisano da se smatraju točnima i treće osobe ne moraju vršiti provjere jesu li ti podaci točni, dok je osobama čija prava nisu upisana u zemljišnoj knjizi dužnost da ta svoja prava učine javno vidljivima trećim osoba.
Stoga je i reakcija jednog bračnog druga na pokrenutu ovrhu na nekretnini, a koja je evidentirana kao vlasništvo drugog bračnog druga, i to ulaganjem prigovora u ovrsi da se obustavi ovrha na njenom suvlasničkom dijelu nekretnine, najčešće bezuspješna, neovisno o tome je li to ovrha radi naplate novčane tražbine, a koja naplata je osigurana (već ranije) hipotekom na nekretnini ili je to ovrha radi naplate novčane tražbine iz druge pravne osnove (npr. regresno dugovanje iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti).
Naime, vjerovnik (najčešće banka) je u pravilu savjestan budući da se pouzdao u javno dostupan evidentiran podatak o vlasništvu koji je upisan u zemljišne knjige i nije imao razloga sumnjati da taj upis nije točan, dok bračni drug veoma često nije bio savjestan, pri čemu nesavjesnost može biti u tome da je znao da je bračni drug osnovao založno pravo na nekretnini i nije se tome protivio (kada se radi o osnivanju založnog prava) ili da kroz dugi niz godina nije poduzimao nikakve radnje da se bilo evidentira u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik nekretnine odnosno da se barem učini vidljivim upisom u zemljišnu knjigu da je sporno i da postoji sumnja da bi evidentirano vlasništvo jednog bračnog druga bilo isključivo njegovo vlasništvo.
No, očigledno je da za neke eventualne buduće odnose, poput osnivanja založnog prava na nekretnini, ili ovrhe radi naplate tražbine iz druge pravne osnove, bračni drug čije suvlasništvo nekretnine nije evidentirano u zemljišnoj knjizi treba poduzeti radnje kako bi pravovremeno zaštitio to svoje pravo.
Najlogičnije je da se to pravo zaštiti upisom suvlasništva u zemljišnoj knjizi, i to temeljem bračnog ugovora, no drugi bračni drug najčešće na to ne želi pristati. Kako vođenje parničnog postupka radi utvrđenja prava suvlasništva iziskuje i vrijeme i novčana sredstva (posebice iz razloga što zahtijeva pravnu pomoć), dok se dugotrajnost postupka negativno odražava na odnose bračnih drugova, partneri najčešće odustaju od zaštite svojeg (evidentnog) prava suvlasništva, u nadi da neće doći do najgoreg.
No čak i u tom slučaju postoji mogućnost da se u zemljišnoj knjizi izvrši upis kojim se čini vidljivim da nekretnina glede koje je izvršen taj upis (može) predstavljati bračnu stečevinu, i zbog čega se treće osobe neće moći pozivati na to da im nije bilo poznato da nekretnina (moguće) nije (isključivo) vlasništvo bračnog druga koji je u zemljišnoj knjizi evidentiran kao vlasnik nekretnine.
Naime, odredbom čl. 76. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da se zabilježba osobnih odnosa predviđenih zakonom provodi na prijedlog sudionika, njihovih zakonskih zastupnika ili nadležnih sudova ili drugih nadležnih tijela, a na temelju isprava kojima se dokazuje postojanje osobnih odnosa čije se zabilježba zahtijeva.
U praksi pojedinih zemljišnoknjižnih sudova navedena je odredba protumačena da i brak predstavlja osobni odnos stranaka za koji se može zatražiti upis zabilježbe u zemljišnoj knjizi, s time da je potrebno napomenuti da je u praksi pojedinih zemljišnoknjižnih sudova zauzeto pravno shvaćanje da zabilježbu mogu zahtijevati (samo) oba bračna druga pa je očigledno da će o tome (konačno) pravno shvaćanje morati zauzeti Vrhovni sud Republike Hrvatske.
No, neovisno o navedenome glede različitih pravnih shvaćanja sudova, očigledno je da postoji mogućnost da se uz neznatne troškove (trošak pribave izvatka iz matice vjenčanih te trošak pristojbe na prijedlog za zabilježbu) izvrši upis kojim se trećim osobama čini vidljivim da nekretnina za koju je kao vlasnik evidentiran samo jedan bračni drug predstavlja bračnu stečevinu te time i suvlasništvo onog bračnog druga koji nije evidentiran kao suvlasnik te se na taj način uštede moguće brojne besane noći i glavobolje u budućnosti za onog bračnog druga koji nije (barem) pokušao upis zabilježbe činjenice postojanja braka.
Nebojša Vitez, odvjetnik u Porobija & Špoljarić d.o.o.
Članak je izvorno objavljen na web-stranici Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o. dana 5.5.2021. g.
