Društvo s ograničenom odgovornošću danas je najrašireniji oblik trgovačkih društava u kojem je temeljni kapital podijeljen na poslovne udjele. Uz brojna pitanja oko poslovanja, vrlo su česta i pitanja vezana uz nasljeđivanje poslovnog udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, do kojeg dolazi u slučaju smrti člana društva (fizičke osobe), dok su za pravni položaj nasljednika prije svega mjerodavne odredbe Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 127/13., 33/15. i 14/19.) i Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19).
Pojam društva s ograničenom odgovornošću reguliran je čl. 385. Zakona o trgovačkim društvima u kojem je društvo s ograničenom odgovornošću definirano kao trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba unose uloge u unaprijed dogovoreni temeljni kapital.
Bitna je karakteristika ovog oblika društva da članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva.
Podsjetimo, društvo s ograničenom odgovornošću osniva se temeljem ugovora koji sklapaju osnivači (društveni ugovor), u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Ako društvo osniva jedan osnivač, društveni ugovor zamjenjuje izjava osnivača o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću dana kod javnog bilježnika. Svaki član društva dužan je uplatiti dio temeljnog kapitala, tzv. temeljni ulog. Temeljni kapital je podijeljen na poslovne udjele o kojima se vodi knjiga poslovnih udjela, brigu o kojoj preuzima po dužnosti uprava društva.
U navedenu knjigu udjela unose se tvrtka, ime i prezime, sjedište i adresa, odnosno prebivalište svakog člana društva, a ako je član pravna osoba podaci o njenom upisu u odgovarajućem registru, njegov osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koje je preuzeo i što je na temelju toga uplatio te eventualne dodatne činidbe koje je dužan ispuniti prema društvu i koje je ispunio, sve obveze koje terete poslovni udio i broj glasova koje ima pri donošenju odluka članova, kao i podaci o eventualnom opterećenju i podjeli poslovnog udjela. U knjigu poslovnih udjela upisuju se i promjene članova društva ili njihovih poslovnih udjela, a o navedenim promjenama obavještava se i registarski sud.
U odnosu na društvo, član društva je samo onaj tko je upisan u knjigu poslovnih udjela i o čijem je članstvu obaviješten registarski sud. U slučaju smrti člana društva, poslovni udio u društvu prelazi na njegove nasljednike, prema propisima nasljednog prava, a Zakon o trgovačkim društvima otvara mogućnost ograničenja u slučaju prijenosa poslovnog udjela ostavitelja.
Zakon o nasljeđivanju određuje da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.
Nasljeđuje se cjelokupna imovina ostavitelja, koje je ostavitelj vlasnik u trenutku smrti, dakle sve stvari i prava (izuzetak su naravno strogo osobna prava koja nisu predmet nasljeđivanja, kao primjerice osobne služnosti).
Slijedom navedenog, predmet nasljeđivanja može biti i poslovni udio u društvu s ograničenom odgovornošću.
Tako čl. 412. Zakona o trgovačkim društvima izričito određuje da se poslovni udjeli mogu prenositi i nasljeđivati, dakle, poslovni udio je podoban za raspolaganje pravnim poslovima inter vivos i mortis causa.
U slučaju nasljeđivanja poslovnog udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, radi se o izvedenom odnosno derivativnom stjecanju članstva u društvu, jer se članstvo nasljednika izvodi iz članstva prethodnika. Od trenutka smrti člana društva, njegov udio prelazi na nasljednike, temeljem odredbe čl. 5. Zakona o nasljeđivanju koja određuje da ostaviteljevom smrću njegova ostavina prelazi na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo.
U pogledu pravnih temelja nasljeđivanja, prema Zakonu o nasljeđivanju, imovina ostavitelja pa tako i poslovni udio u društvu s ograničenom odgovornošću može se naslijediti na temelju oporuke ili na temelju zakona, a u određenoj situaciji može doći i do kombinacije navedenih temelja nasljeđivanja. Primjerice, oporučitelj može oporukom rasporediti samo dio imovine, a u pogledu preostale imovine, nastupiti će zakonsko nasljeđivanje.
Kao što je prethodno spomenuto, od trenutka smrti ostavitelja / člana društva, njegov poslovni udio prelazi na nasljednike, što predstavlja izuzetak od pravila da se članom društva smatra samo onaj tko je upisan u knjigu poslovnih udjela.
U ostavinskom postupku, koji provodi općinski sud odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda, utvrđuje se tko su nasljednici ostavitelja i što ulazi u ostavinu, a u smrtovnici i tijekom ostavinskog postupka navode se, između ostalog, podaci o imovini ostavitelja. Ako je ostavitelj bio imatelj poslovnog udjela, u pravilu nasljednici dostavljaju podatke o društvu i članovima društva, iz registra trgovačkog suda.
Nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju u ostavinskom postupku, poslovni udjeli nasljednika se upisuju u knjigu poslovnih udjela i u sudskom registru.
Nasljednici su zajednički imatelji poslovnih udjela i oni svoja prava mogu ostvarivati samo zajedno, a solidarno odgovaraju i za obaveze koje otpadaju na njihov udio. Nasljednici mogu imenovati zajedničkog zastupnika, a ako to nisu učinili, smatra se da su pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnog udjela valjano poduzete, ako su poduzete samo prema jednome od njih i djeluju prema svim nasljednicima.
Do nasljeđivanja poslovnih udjela dolazi dakle po sili zakona, pri čemu može doći, gledajući s aspekta poslovanja društva, do situacija da članom društva postaju nasljednici čije članstvo iz različitih razloga ne odgovara drugim članovima društva.
Da bi se spriječile takve moguće situacije, čl. 414. Zakona o trgovačkim društvima predviđena je mogućnost da se društvenim ugovorom može propisati za slučaj nasljeđivanja poslovnog udjela da je nasljednik dužan prenijeti naslijeđeni poslovni udio drugom članu društva ili osobi koju odredi društvo i to po cijeni koju dogovore nasljednik i osoba na koju se prenosi udio, a ako dogovor izostane, po cijeni koja odgovara vrijednosti poslovnog udjela iskazanoj u posljednjim financijskim izvješćima društva.
Također, nema zakonskih prepreka da članovi društva s ograničenom odgovornošću u društvenom ugovoru predvide i različite druge opcije za slučaj smrti člana društva i reguliranje položaja njegovih nasljednika u društvu.
Upravo iz tog razloga, radi zaštite društva, stabilnosti i kontinuiteta poslovanja, a također i radi zaštite pojedinačnih interesa nasljednika u slučaju smrti člana društva, preporučljivo je u društvenom ugovoru predvidjeti rješenja i za takve životne situacije, ugovaranjem odredbi kojima će u zadovoljavajućoj mjeri biti zaštićeni interesi društva i članova, ali i potencijalnih nasljednika članova društva.
Maja Kauzler Geček, odvjetnica u Porobija & Špoljarić d.o.o.
Članak je izvorno objavljen na web-stranici Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o. dana 13.05.2021.g.
