Pred Europskim sudom podnositelj je prigovarao neodgovarajućim uvjetima boravka u zatvorima u Zagrebu i Puli, prekomjernom trajanju parničnog postupka koji se vodio radi naknade štete upravo zbog uvjeta u kojima je boravio, te zbog neučinkovitosti pravnih sredstava koje je upotrijebio pred domaćim sudovima.
Europski sud je primijetio da su u parničnom postupku protiv države, koji se vodio od 2013. do 2024., domaći sudovi utvrdili da je podnositelj boravio u neodgovarajućim zatvorskim uvjetima, te su u cijelosti prihvatili njegov tužbeni zahtjev. Država je podnositelju isplatila ukupno 8.609,21 eura. Nadalje, Ustavni sud je u ožujku 2022. utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku zbog prekomjerne duljine trajanja postupka, te je podnositelju dodijelio naknadu od 1.260 eura.
Nakon odluke Ustavnog suda, postupak je trajao još oko dvije godine na dvije razine nadležnosti, pa je Europski sud smatrao da se trajanje postupka u tom razdoblju ne može smatrati prekomjernim. Imajući u vidu da je podnositelj već ishodio priznanje povrede njegovih prava iz članka 3. i 6. Konvencije, kao i odgovarajuću naknadu na domaćoj razini, Europski sud je smatrao da više ne može tvrditi da je žrtva tih konvencijskih povreda. Također, Europski sud je smatrao da su domaća pravna sredstva koja je podnositelj upotrijebio bila učinkovita. Slijedom navedenog, zahtjev podnositelja je odbacio kao nedopušten.
Ova odluka je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.