Za razvoj sporta u svijetu ključne su ideje o olimpizmu i olimpijskom pokretu francuskog pedagoga i vizionara Pierra de Coubertina te održavanje prvih Olimpijskih igara modernog doba u Ateni 1896. godine. Od tada je sport ljudska djelatnost koja ne poznaje granice i ujedinjuje ljude različitog socioekonomskog položaja. U suvremenom društvu sport je prvenstveno natjecanje, ali i globalno ozbiljan business u koji je uključena i fitness industrija s više od 80 milijuna članova na svim naseljenim kontinentima na svijetu. Svjetske trendove prati i Republika Hrvatska u kojoj, kroz različite programe sportske rekreacije sudjeluje oko 10 posto stanovništva.
U ovom se članku analiziraju odredbe Zakona o sportu koje se odnose na fitness te fitness-centar.
1. Fitness u nacionalnom programu sporta
Nacionalni program sporta 2019-20261 predstavlja sveobuhvatni strateški dokument o razvoju hrvatskog sporta u osmogodišnjem razdoblju. U njemu se fitness: a) ističe kao poželjna tjelesna aktivnost koja može povećati potencijal nezavisnog življenja, te b) preporuča kao poduzetnička djelatnost stručnih osoba u sportu putem obrta s ciljem stvaranja zarade kroz fitness centre. Na analizi stanja, SWOT analizi te općim i posebnim ciljevima Nacionalnog programa sporta 2019.-2026., Hrvatski sabor donio je Zakon o sportu2 u kojem je fitness-centar posebno pravno uređen.
2. Fitness i fitness-centar u Zakonu u sportu
2.1. Sportske djelatnosti su djelatnosti od posebnog interesa
Tjelesna kultura, sport i pravo na zdrav život ustavne su kategorije u Republici Hrvatskoj (čl. 69. i 70. Ustava Republike Hrvatske3). Osim toga, sportske djelatnosti su djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku (čl. 1. st. 2. Zakona o sportu), a sport mora biti jednako dostupan svima bez obzira na dob, rasu, spol, spolnu orijentaciju, vjeru, nacionalnost, društveni položaj, političko ili drugo uvjerenje (čl. 1. st. 3. Zakona o sportu).
Sportske djelatnosti u užem smislu su poimenice: sudjelovanje u sportskom natjecanju, sportska priprema, sportska poduka, zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, organiziranje i vođenje sportskog natjecanja i posredovanje u sportu (čl. 3. st. 2. Zakona o sportu). Zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje je: i.) planirana i programirana sportska rekreacija poput programa fitnessa, aerobike, pilatesa te programa koji mogu sadržavati elemente jednog ili više sportova i/ili sportskih grana s ciljem unaprjeđenja psihofizičkih sposobnosti i zdravlja bez sudjelovanja u sustavu službenih natjecanja u sportovima prepoznatim u nomenklaturama sportova Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog paraolimpijskog odbora i Hrvatskog sportskog saveza gluhih, koje organizira nadležni nacionalni sportski savez i/ili njegove članice, ii.) kineziterapijski program koji se odnosi na prevenciju i rehabilitaciju ozljeda lokomotornog sustava.
Sportskom djelatnošću u širem smislu smatra se i zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost koja podrazumijeva bilo koji oblik tjelesne aktivnosti koja ima pozitivan učinak na zdravlje i funkcionalne sposobnosti bez nepotrebne štete ili rizika, koja nije usmjerena na ostvarivanje rezultata nego više individualnih ciljeva, a koja se može provoditi u sustavu sporta i u suradnji s drugim dionicima iz sustava zdravstva te odgoja i obrazovanja (čl. 3. st. 5. Zakona o sportu).
U Nomenklaturi sportova Hrvatskog olimpijskog odbora,4 bodybuilding i fitness su neolimpijski sportovi i to kao pojedinačni sportovi.
2. 2. Fizičke osobe u sustavu sporta
Fizičke osobe koje djeluju u sustavu sporta su: sportaš, rekreativac, osoba koja obavlja stručne poslove u sportu, službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja, posrednik u sportu, ostale osobe u sportu (čl. 7. st. 1. Zakona o sportu). Sukladno tome, u fitness su neposredno uključeni: a) sportaš, b) rekreativac, c) osoba koja obavlja stručne poslove u sportu.
Status sportaša ima svaka osoba koja sudjeluje u sportskoj pripremi i službenom sportskom natjecanju u fitnessu s ciljem ostvarivanja što boljeg sportskog postignuća u svim dobnim skupinama i razinama sportskog natjecanja. U velikoj većini slučajeva sportaš je član sportskog kluba – udruge za natjecanje, koji je pak član nacionalnog sportskog saveza pod nazivom Hrvatski bodybuilding savez5 koji, kao javnu ovlast općim aktom određuje, između ostalog sastav natjecanja, način registracije sportaša i dr. Status rekreativca ima fizička osoba koja sudjeluje u organiziranim sportskorekreativnim aktivnostima (program fitnessa, aerobika, pilatesa i dr.), osim sudjelovanja u službenom sportskom natjecanju.
Fizičke osobe koje obavljaju stručne poslove u sustavu fitnessa su: instruktor, kineziterapeut. Instruktor je osoba koja obavlja poslove provođenja sportske rekreacije i podučavanja osnovnoj tehnici pojedinog sporta, a cilj nije priprema i sudjelovanje polaznika u natjecanju (čl. 18. st. 1. Zakona o sportu)6, dok je kineziterapeut osoba koja obavlja poslove planiranja, programiranja, provedbe i kontrole kineziterapijskih postupaka, kao i poslove provođenja i interpretiranja dijagnostičkih postupaka u kineziterapiji (čl. 21. st. 1. Zakona o sportu).7
2.3. Pravne osobe u sustavu fitnessa
Pravna osoba koje djeluju u sporta je: - sportski klub, - udruga sportske rekreacije, - sportska zajednica, - sportski savez, - krovno sportsko udruženje, - fitnes centar i – ostale pravne osobe registrirane za obavljanje sportskih djelatnosti (čl. 7. st. 3. Zakona o sportu).
Fitness-centar je pravna ili fizička osoba u sportu koja svoju djelatnost obavlja kao trgovačko društvo, ustanova, udruga ili obrt koja sportsku djelatnost obavlja u uređenom prostoru za vježbanje, u okviru kojega se nalazi: – teretana koja se sastoji od prostora za vježbanje sa slobodnim utezima, prijenosnom i/ili fiksnom opremom i/ili trenažerima za kardiovaskularni trening i/ili – fitness-studio koji se sastoji od prostora u kojem se provode individualni i/ili grupni fitnes treninzi (čl. 38. Zakona o sportu).
Osobito je zanimljiv slučaj kada fitness-centar svoju djelatnost obavlja kao obrt. Naime, u Nacionalnom programu sporta 2019.-2026.8, kao i u Zakonu o sportu, obrt je poželjan, privlačan i lukrativan način obavljanja svih sportskih djelatnosti, osim sudjelovanja u sportskim natjecanjima. U tom je kontekstu važno naglasiti: a) na osnivanje, djelovanje, prestanak i druga pitanja važna za obavljanje obrta primjenjuje se poseban zakon kojim se uređuje poslovanje obrta, osim kada je drukčije propisano ovim Zakonom (čl. 24. st. 2. Zakona o sportu, b) osoba koja obavlja sportsku djelatnost putem obrta, obvezna je upisati se u Evidenciju obrta putem Nacionalnog informacijskog sustava u Sportu (čl. 65. Zakona o sportu), c) novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 3000,00 eura kaznit će se pravna osoba u sportu ako: - povjeri obavljanje stručnih poslova u sportu osobi koja za to ne ispunjava uvjete, - obavlja sportsku djelatnost prije nego što bude upisana u Registar pravnih osoba u sportu, - ne unosi podatke u Nacionalni informacijski sustav u sportu, a za te prekršaje kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 650,00 do 2000,00 eura; novčanom kaznom u iznosu od 650,00 do 2000,00 eura kaznit će se fizička osoba koja obavlja djelatnost u sustavu sporta ako: - obavlja stručne poslove u sportu, a ne ispunjava uvjete, - obavlja samostalno sportske djelatnosti prije upisa u Registar samostalne sportske djelatnosti9, te d) za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom (čl. 36. st. 1. Zakona o obrtu).10
2.4. Pravna priroda ugovora o pružanju usluga fitnessa
Bez obzira na pravni oblik, fitness-centar obavlja uslužnu djelatnosti pružanjem usluga fitnessa korisnicima. S druge strane, Zakon o sportu ne regulira pitanje pravne prirode ugovora o pružanju usluga fitnessa, a niti upućuje na odredbe nekog drugog posebnog zakona. Smatramo da se radi o ugovoru o djelu.
Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog posla i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima).11 Ugovor o djelu je konsenzualni ugovor, dvostranoobvezan i naplatan, kauzalan ugovor, neformalan ugovor i obveza izvršenja djela vrlo često je strogo osobna.12 Ovim ugovorom fitness-centar je u obvezi osigurati materijalne i stručne uvjete te omogućiti korisniku usluge korištenje svih sadržaja za tjelesno vježbanje, a korisnik je dužan plaćati naknadu za tu uslugu u ugovorenom roku.
3. Zaključak
Sport se dijeli na vrhunski ili selektivni sport i sport za sve ili masovni odnosno neselektivni sport. U Zakonu o sportu fitness je jedna od podvrsta zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja ili rekreacije te pripada u masovni odnosno neselektivni sport. Daljnja značajka fitnessa sastoji se u tome što ne uključuje sudjelovanje u sustavu službenih natjecanja u sportovima iz nomenklature sportova. Od ovog pravila važi izuzetak kada se fitness obavlja u okviru sportskog kluba. Opravdano je što je Zakon o sportu pravno uredio da fitness-centar obavlja djelatnost u uređenom prostoru za vježbanje u okviru kojeg postoji teretana, i/ili fitness-studio, a osobe koje obavljaju stručne poslove u fitnessu kroz sportsku rekreaciju su instruktor, trener sportske rekreacije i kineziterapeut.
dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava
^ 1 „Narodne novine“, br. 69/19.
^ 2 „Narodne novine“, br. 141/22.
^ 3 „Narodne novine“, br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.
^ 4 Hrvatski olimpijski odbor, dostupno na: https://dev.hoo.hr/dokumenti/nomenklatura-sportova.pdf.
^ 5 Hrvatski bodybuilding savez ima Statutom regulirane ciljeve i djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi. Cilj je razvitak, promicanje i unapređenje bodybuildinga i fitnessa, dok je najvažnija djelatnost utvrđivanje programa razvoja bodybuildinga i fitnessa u Republici Hrvatskoj. V. Registar udruga, dostupno na: https://registri-npo-mpu.gov.hr.
^ 6 Poslove instruktora može obavljati osoba koja ispunjava uvjete za trenera pojedinog sporta ili sportske rekreacije (čl. 18. st. 4. Zakona o sportu).
^ 7 Trener je osoba koja priprema i vodi sportaša na natjecanjima te posjeduje važeću licenciju ako je tako propisano aktima nacionalnog sportskog saveza (čl. 19. st. 1. Zakona o sportu).
^ 8 Zbog poticanja samozapošljavanja stručnih kadrova u športu i time razvoja športa u sljedećem je razdoblju potrebno stvoriti takvu mogućnost putem obrta. Omogućavanjem i prepoznavanjem obrta kao pravnog oblika za obavljanje nekih športskih djelatnosti, znatno će se olakšati njihovo obavljanje u smislu poreznih i drugih davanja i samim time potaknuti mlade ljude na poduzetnički pristup u športu, pogotovo u području športske rekreacije (pilates centri, manji fitness centri i slično). Ovime će se stručnim osobama u športu omogućiti najisplativiji oblik samozapošljavanja i paušalno plaćanje poreza kao i u drugim djelatnostima te time potaknuti veća gospodarska djelatnost u sustavu športa (Poseban cilj 6.3. Jačati upravljačke i administrativne kapacitete dionika u sustavu športa).
^ 9 Poslovi sportske inspekcije iz čl. 11. Zakona o sportskoj inspekciji („Narodne novine“, br. 86/12., 98/19., 34/21.).
^ 10 „Narodne novine“, br. 143/13., 127/19., 41/20.
^ 11 „Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.
^ 12 Vedriš, M., Klarić, P., Građansko pravo, Opći dio, stvarno, obvezno i nasljedno pravo, peto izdanje, „Narodne novine“, Zagreb, 2001., str. 506.
