U tekstu je ponuđen odgovor na pitanje može li ukidanjem i oduzimanjem vozačke dozvole, kao pravnom posljedicom pravomoćne prekršajne osude, doći do povrede načela ne bis in idem.
U upravnim sporovima u predmetima ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, tužitelji ponekad tu mjeru ističu kao nedopušteno dvostruko kažnjavanje i povredu načela ne bis in idem. Uz to se ponekad naglašava da je ta mjera po stranku objektivno tegobnija od izrečene prekršajne sankcije. Ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole temelji se na dosegnutom pragu negativnih prekršajnih bodova upisanih unutar dvogodišnjeg razdoblja. To je upisivanje pravna posljedica pravomoćne osude u prekršajnom postupku. U praksi, u odnosu na većinu vozača kojima se upisuju negativni prekršajni bodovi ne dolazi do ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, i to zbog manjeg broja bodova i/ili dužeg razdoblja u kojem su bodovi prikupljeni.
Načelo ne bis in idem uređeno je, ponajprije, člankom 29. stavkom 1. i člankom 31. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, člankom 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, te člankom 4. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odredbom članka 4. stavka 1. Protokola 7. uz Konvenciju propisano je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države.
Navedeno ograničenje ne obuhvaća prateće mjere čija svrha nije kažnjavanje, već su preventivnog karaktera (mutatis mutandis, Europski sud za ljudska prava, predmet Seražin protiv Hrvatske, br. zahtjeva 19120/15, presuda od 8. studenoga 2018.). Usto, nije od utjecaja jesu li pravne posljedice osude u konkretnom slučaju teže od same sankcije. Notorno je da i u kaznenom i u prekršajnom postupku postoje situacije u kojima sigurnosne mjere, zaštitne mjere, te pravne posljedice osude mogu biti za osuđenika zbiljski tegobnije od sankcije, bez da se to smatra pravno problematičnim, prije svega zato jer prateće mjere imaju različitu primarnu svrhu (prevenciju, a ne kažnjavanje). Ovo nije usporedivo sa situacijom u kojoj su troškovi postupka nerazmjerno visoki u odnosu na vrijednost predmeta spora, što može biti pravno upitno.
Uzgredno, čak i kumuliranje kažnjavanja u paralelnim postupcima (što ovdje nije slučaj), prema konvencijskoj praksi, ne mora biti protivno načelu ne bis in idem, ako paralelni postupci čine komplementarne elemente u cjelovitom odgovoru države i društva na određeno nedopušteno ponašanje. To vrijedi pod pretpostavkom udovoljavanja kriteriju povezanosti dvaju postupaka u naravi (ako je svakim od postupaka ostvarena različita svrha; ako je bis predvidiva posljedica idem; ako je izbjegnuto dupliciranje dokaznog postupka; ako je ukupnost sankcija razmjerna djelu) i povezanosti dvaju postupaka u vremenu (između dvaju postupaka ne smije biti odugovlačenja, da pojedinac ne bi bio izložen neizvjesnosti hoće li drugi postupak biti pokrenut ili neće).
Dakle, kada se u upravnom postupku utvrdi da su, slijedom pravomoćnih prekršajnih odluka, ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole, time ne dolazi do povrede načela ne bis in idem.
dr. sc. Alen Rajko
