Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (engl. European Union Intellectual Property Office, skr. EUIPO, u daljnjem tekstu: EUIPO)1 i Europski patentni ured (engl. European Patent Office, skr. EPO, u daljnjem tekstu: EPO)2 objavili su zajedničku studiju o pravima intelektualnog vlasništva i uspješnosti poduzeća u Europskoj uniji.
Uvod
Temeljni ciljevi predmetne studije su pružiti uvid u to kako poduzeća s registriranim sjedištem na području Europske unije koriste prava intelektualnog vlasništva te koji su ekonomski rezultati tog korištenja. Također je cilj studije ukazati na razlikovne značajke poduzeća koja štite svoja prava intelektualnog vlasništva u usporedbi s onima koja to ne čine. Studija se nadovezuje na prethodnu studiju EUIPO-a o poduzećima iz 2015. godine te na zajedničku studiju EUIPO-a i EPO-a iz 2021. godine koje su poslužile kao baze za daljnja istraživanja.
Ova studija predstavlja rezultate analize koja je obuhvaćala više od 119.000 europskih poduzeća iz svih 27 država članica Europske unije u razdoblju od 10 godina (2013. – 2022.). Istraživanje provedeno u okviru studije obuhvaća žigove i industrijske dizajne registrirane EUIPO-u te u nacionalnim i regionalnim uredima za intelektualno vlasništvo u Europskoj uniji, kao i patente registrirane pri EPO-u te pri nacionalnim i regionalnim uredima za intelektualno vlasništvo u Europskoj uniji, također.
Konačni skup podataka sadrži informacije preuzete iz registara prava intelektualnog vlasništva i usklađene s podacima sadržanim u komercijalnoj bazi podataka ORBIS. ORBIS se oslanja na obvezne računovodstvene informacije koje milijuni europskih poduzeća dostavljaju trgovačkim registrima specifičnim za svoju zemlju podrijetla. Budući da postoje razlike u računovodstvenim praksama između zemalja, prihod po zaposleniku (umjesto mjera profitabilnosti kao što je EBIT) odabran je kao glavni pokazatelj uspješnosti poduzeća.
Nalazi predstavljeni u studiji nude čvrstu osnovu za razumijevanje obilježja nositelja prava intelektualnog vlasništva. Takvi uvidi mogu biti vrijedni za usmjeravanje političkih odluka i poboljšanje razumijevanja prava intelektualnog vlasništva od strane javnosti u cijeloj Europskoj uniji.
Zaključci studije
Na temelju istraživanja provedenih u okviru studije proizlazi temeljni zaključak kako poduzeća koja posjeduju, odnosno štite prava intelektualnog vlasništva postižu bolje rezultate poslovanja i uspješnija su od onih koja to ne čine.
Na području Europske unije, kako proizlazi iz rezultata studije, vlasništvo nad pravima intelektualnog vlasništva znatno je niže među malim i srednjim poduzećima u usporedbi s velikim poduzećima. U analiziranom uzorku, manje od 10% malih i srednjih poduzeća posjeduje bilo koju od tri vrste prava intelektualnog vlasništva (patenti, žigovi ili industrijski dizajn), dok gotovo 50% velikih poduzeća posjeduje barem jednu vrstu prava intelektualnog vlasništva ili njihovu kombinaciju.
Razlika je očita i između pojedinačnih kategorija prava intelektualnog vlasništva. 1,1% malih i srednjih poduzeća posjeduje patente, u usporedbi s 12,3% velikih poduzeća. Žigove posjeduje 9,2% malih i srednjih poduzeća te 46,1% velikih poduzeća. Vlasništvo nad industrijskim dizajnom iznosi 1,1% u malim i srednjim poduzećima i 10,7% u velikim poduzećima.
Poduzeća koja posjeduju prava intelektualnog vlasništva obično su veća od poduzeća koja ih nemaju, mjereno brojem zaposlenika (9 naspram 4 zaposlenika u prosjeku). Iz tog razloga, metrika ekonomske uspješnosti izražena je po zaposleniku.
Poduzeća koja posjeduju prava intelektualnog vlasništva imaju u prosjeku 23,8% veći prihod po zaposleniku od poduzeća koja ne posjeduju. Gledano prema vrstama prava intelektualnog vlasništva, vlasnici patenata imaju 28,7% veći prihod po zaposleniku, vlasnici žigova 23,3%, a vlasnici industrijskog dizajna 29,3%. Poduzeća koje registriraju prava intelektualnog vlasništva isplaćuju u prosjeku 22% više plaće od tvrtki koje to ne čine. Najviše plaće imaju vlasnici patenata (43,3%), zatim vlasnici industrijskog dizajna (24,8%) i vlasnici žigova (20,9%).
Studija također pruža uvid u rezultate s obzirom na sektor u kojem poduzeće posluje.
Kako proizlazi iz rezultata studije, sektor informacija i komunikacija ima najveći broj poduzeća s registriranim barem jednim pravom intelektualnog vlasništva (14,8%). Ostali sektori s relativno visokim postotkom vlasnika prava intelektualnog vlasništva su proizvodnja (14,2%), opskrba vodom, odvodnja, gospodarenje otpadom i djelatnosti sanacije okoliša (12%) te stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (10,7%).
Ekonometrijska analiza omogućuje preciznije istraživanje odnosa između prihoda po zaposleniku i statusa prava intelektualnog vlasništva poduzeća, kontrolirajući druge varijable koje bi mogle biti u korelaciji s učinkom i vjerojatnošću registriranja prava intelektualnog vlasništva, kao što su veličina poduzeća, zemlja podrijetla ili sektor aktivnosti.
Iako ova analiza ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu između vlasništva nad pravima intelektualnog vlasništva i uspješnosti poduzeća, ona snažno sugerira da postoji sustavan, pozitivan odnos između vlasništva nad pravima intelektualnog vlasništva i ekonomske uspješnosti poduzeća.
Prihod po zaposleniku veći je za 41% za vlasnike prava intelektualnog vlasništva od poduzeća koje ne registriraju prava intelektualnog vlasništva. Ovaj odnos je posebno izražen kod malih i srednjih poduzeća. U ovoj skupini poduzeća razlika u prihodu po zaposlenom između vlasnika prava intelektualnog vlasništva i poduzeća bez registriranog prava intelektualnog vlasništva iznosi 44%. Iako je stopa vlasništva među malim i srednjim poduzećima relativno niska i iznosi nešto manje od 10%, mala i srednja poduzeća koja registriraju prava intelektualnog vlasništva imaju značajno bolje rezultate od onih koja to nisu učinila.
Nositelji prava intelektualnog vlasništva koji spadaju u velika poduzeća također imaju bolje rezultate i uspješnija su od velikih poduzeća bez registracije prava intelektualnog vlasništva. U ovoj skupini razlika je mnogo manja nego među malim i srednjim poduzećima. Prihod po zaposleniku veći je za 16% za velika poduzeća koje posjeduju pravo intelektualnog vlasništva u usporedbi s poduzećima koje nisu vlasnici.
Učinak poduzeća nije povezan samo s vlasništvom prava intelektualnog vlasništva, već i s vrstom i kombinacijom prava intelektualnog vlasništva koje poduzeće registrira. Za mala i srednja poduzeća, najveća premija prihoda po zaposleniku (47%) povezana je s vlasništvom nad žigovima i kombiniranim vlasništvom nad patentima, žigovima i industrijskim dizajnom (51%), a za velika poduzeća s kombinacijom patenata i industrijskog dizajna (38 %) i patenata, žigova i industrijskog dizajna (27 %).
Nalazima predstavljenim u ovoj studiji treba pristupiti s određenim stupnjem opreza zbog inherentnih ograničenja u podacima i metodologiji. Rezultati ekonometrijske analize ne dokazuju definitivno uzročnu vezu između registracije prava intelektualnog vlasništva i poboljšanog poslovanja. Drugi značajni čimbenici, koji se ne mogu uzeti u obzir u ovoj analizi (na primjer, strategija poduzeća ili kvaliteta upravljanja), mogu utjecati na uspješnost poduzeća i sklonost registraciji prava intelektualnog vlasništva.
Unatoč tome, teorijski argumenti podržavaju ključnu ulogu nematerijalne imovine i prava intelektualnog vlasništva u poticanju inovacija, povećanju produktivnosti i konačnom poboljšanju učinka pojedinačnih poduzeća.
Empirijska potvrda trenutne studije o pozitivnoj korelaciji između vlasništva prava intelektualnog vlasništva i ekonomske uspješnosti podupire ove teoretske pretpostavke.
Predmetno istraživanje temeljeno na analizi vrlo velikog i reprezentativnog uzorka europskih poduzeća, pokazuje da poduzeća koja posjeduju prava intelektualnog vlasništva nadmašuju poduzeća bez tih prava, posebno u pogledu prihoda po zaposleniku i prosječne naknade zaposlenicima.
Ovo je otkriće u skladu s ranijim studijama provedenim 2015. i 2021. godine.
Maja Bilić Paulić, odvjetnica
IZVORI:
^ 1 EUIPO je najveća decentralizirana agencija Europske unije, sa sjedištem u Alicanteu, Španjolska. Ona upravlja registracijom žiga Europske unije (skr. EUTM) i registriranog dizajna Zajednice (skr. RCD), od kojih oba pružaju zaštitu intelektualnog vlasništva u svih 28 zemalja članica Europske unije.
^ 2 EPO je izvršni ogranak Europske patentne organizacije, međunarodne organizacije koja obuhvaća 39 država članica sa sjedištem u Munchenu, Njemačka. Aktivnosti i proračun EPO-a nadzire Administrativno vijeće organizacije koje se sastoji od predstavnika država članica. Nadležan je za provedbu postupka priznanja Europskog patenta temelju Europske patentne konvencije. Važno je istaknuti da članice ove konvencije mogu biti i europske zemlje koje nisu članice Europske unije, te je trenutno zaštita ovim putem moguća u čak 38 europskih zemalja, a kroz dodatne oblike proširenja ovog sustava i za još neke europske i neeuropske zemlje.
