Troškovi upravnog spora uređeni su odredbama članka 79. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Prema odredbi stavka 6. navedenoga članka, dvije su procesne varijante odlučivanja o troškovima od strane upravnog suda u prvostupanjskom stadiju upravnog spora:
- zajedno s odlukom o glavnoj stvari, tj. u okviru izreke presude, ili
- posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude.
Žalba protiv odluke o troškovima spora uvijek je dopuštena, neovisno o tome je li žalba dopuštena protiv dijela izreke presude kojom se odlučuje o glavnoj stvari (o žalbi protiv presude, tj. protiv odluke o glavnoj stvari, v. članak 66. i 66.a ZUS-a).
Nedvojbeno je i da žalba protiv odluke o troškovima spora, sadržane u izreci presude, odgađa izvršenje odluke o troškovima (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
U praksi se pojavila dvojba ima li odgodni učinak žalba podnesena protiv odluke o troškovima spora sadržana u posebnom rješenju, donesenom nakon objave presude? Naime, odredbom članka 67. stavak 2. ZUS-a propisano je, između ostalog, da se protiv rješenja upravnog suda žalba može podnijeti samo kada je to propisano ZUS-om, a takve izričite odredbe nema u odnosu na rješenje iz članka 79. stavak 6. toga Zakona.
Mišljenja smo, međutim, da bi isključivanje odgodnog učinka žalbe protiv odluke o troškovima sadržane u posebnom rješenju, pozivom na normu članka 67. stavak 2. ZUS-a, bilo protivno smislu i svrsi uređenja troškova spora, kao i cjelini ovdje mjerodavnoga normativnog okvira, i to zbog sljedećih razloga.
Razlika između formalnih varijanti odluke o troškovima upravnog spora (presuda ili posebno rješenje), nije supstancijalne, već procesno-tehničke prirode. Inačica odlučivanja o troškovima spora putem naknadnoga posebnog rješenja svoje racionalno utemeljenje ima u ovlasti suda da o troškovima spora ne mora odlučiti već pri objavi presude, a ne u zakonodavnoj intenciji da se kreiraju različiti režimi odgodnog učinka žalbe protiv prvostupanjske odluke o troškovima spora.
Nadalje, posebno rješenje o troškovima spora suštinski je „ekstenzija“ presude, dopuna izreke presude izrekom rješenja, pa ni u tom pogledu nema racionalnog uporišta za zaključak o različitom uređenju odgodnog učinka žalbe protiv odluke o troškovima spora.
Naposljetku, spomenuti različiti režim odgodnog učinka žalbe protiv odluke o troškovima bez prihvatljivoga bi pravnog utemeljenja u različit položaj stavio stranke u sporu (kako ovlaštenike prava na naknadu spora, tako i obveznike nadoknađivanja troškova spora), isključivo po kriteriju forme odluke o troškovima spora, koji kriterij – zbog prethodno iznesenog – ne može dati valjanu pravnu podlogu za opisanu razliku u položaju stranaka.
Smatramo, dakle, da žalba podnesena protiv prvostupanjske odluke o troškovima upravnog spora odgađa izvršenje te odluke neovisno o tome je li odluka o troškovima sadržana u izreci presude ili u izreci posebnog rješenja.
Na praktičnoj razini, radi pravne sigurnosti, spomenutim možebitnim problemima pri interpretaciji odredbi ZUS-a o troškovima spora može se „doskočiti“ tako da se u izreci odluke o troškovima odredi da se rok za isplatu troškova računa od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora (analogno sadržaju odredbe o izvršnosti odluke o glavnoj stvari, tj. presude – članak 81. stavak 2. ZUS-a, vezano uz članak 80. stavak 1. toga Zakona).
dr. sc. Alen Rajko