Utjecaj Novele Zakona o trgovačkim društvima na imenovanje stečajnog upravitelja/povjerenika: promicanje kulture plaćanja javnih davanja?

1. Novine Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o sudskom registru koje se tiče uvođenja zabrane osni­vanja društva te imenovanja „ključnih osoba društva“

Uvedena je izričita zabrana za osni­vanje društva te imenovanja za članove uprave i izvršne direktore u društvima za osobe s nepodmirenim dugova­njima, a koja, između ostalog, ističe da pravna ili fizička osoba ne može osnovati trgovačko društvo ako ona, druš­tvo s ograničenom odgovornošću čiji je ona član i u koje­mu ima poslovni udio u društvu koji predstavlja 25 % ili više udjela u temeljnom kapitalu, dioničko društvo čiji je ona jedini član, društvo osoba čiji je ona član koji osobno odgovara za obveze društva ima nepodmirenih dugovanja po osnovi javnih davanja u smislu općega poreznog propi­sa je za čiju naplatu nadležna Porezna uprava, ili kojoj je odbijen zahtjev za izdavanje potvrde o stanju duga, ili koja je objavljena na popisu poreznih obveznika / poslodavaca koji prema dostupnim podatcima ne isplaćuju plaće, a koji je javno objavljen na mrežnim stranicama Porezne uprave na temelju propisa o porezu na dohodak. Nadalje je propisano da pravna ili fizička osoba ne može osnovati trgovačko društvo ako je u razdoblju od godine dana prije podnošenja zahtjeva za osnivanjem novog druš­tva bila član d.o.o.-a u kojemu ima poslovni udio u društvu koji predstavlja 25 % ili više udjela u temeljnom kapitalu, jedini član d.d.-a, član društva osoba koji osobno odgovara za obveze društva ili odgovorna osoba društva koje je bri­sano u stečajnom postupku s nepodmirenim dugovanjem po osnovi javnih davanja u smislu općega poreznog propi­sa za čiju je naplatu nadležna Porezna uprava.¹ Fizička osoba ne može se imenovati za člana uprave ni izvršnog direktora u društvu ako ona, d.o.o. čiji je ona član i u kojemu ima poslovni udio u društvu koji predstavlja 25 % ili više udjela u temeljnom kapitalu, d.d. čiji je ona je­dini član, društvo osoba čiji je ona član koji osobno odgova­ra za obveze društva ima prethodno navedena dugovanja. Članstvo u društvu ne može steći ni pravna ili fizička osoba ako ona, d.o.o. čiji je ona član i u kojem ima poslovni udio u društvu koji predstavlja 25 % ili više udjela u temelj­nom kapitalu, d.d. čiji je ona jedini član, društvo osoba čiji je ona član koji osobno odgovara za obveze društva ima pret­hodno navedena dugovanja ili je u razdoblju od godine dana prije podnošenja zahtjeva za upis ili promjenu člana druš­tva bila član d.o.o.-a u kojemu ima poslovni udio u društvu koji predstavlja 25 % ili više udjela u temeljnom kapitalu, jedini član d.d.-a, član društva osoba koji osobno odgovara za obveze društva ili odgovorna osoba društva koje je bri­sano u stečajnom postupku s nepodmirenim dugovanjem po osnovi javnih davanja u smislu općega poreznog propisa za čiju je naplatu nadležna Porezna uprava. Društvo može zahtijevati od osobe koja namjerava postati član toga druš­tva da se očituje odnosno priloži potvrdu Ministarstva finan­cija, Porezne uprave o tome da ne postoje dugovanja. S obzirom na značenje ove zabrane, propisano je da će sud provjeravati navedene podatke tijekom upisa promje­na u sudskom registru, pa je Ministarstvo financija, Po­rezna uprava, obvezna na zahtjev registarskog suda elek­troničkim putem dostaviti potvrdu o osobama koje imaju nepodmirenih dugovanja na osnovi javnih davanja u smi­slu općega poreznog propisa za čiju je naplatu nadležna Porezna uprava. Potvrda se odnosi na tražbine koje su do­spjele na dan izdavanja potvrde, a za koje nije nastupila zastara. Iznimno za društvo koje je brisano u stečajnom postupku s nepodmirenim dugovanjem po osnovi javnih davanja u smislu općega poreznog propisa za čiju je napla­tu nadležna Porezna uprava, Ministarstvo financija, Pore­zna uprava, obvezna je na zahtjev registarskog suda elektroničkim putem dostaviti potvrdu sa stanjem duga na dan brisanja društva. Uz prethodno navedeno, Ministarstvo fi­nancija, Porezna uprava, registarskom sudu kvartalno će dostavljati podatke o poreznim obveznicima / poslodavci­ma koji ne isplaćuju plaće te će obavještavati sud ako dođe do promjena u ovom popisu. Nadalje je propisano da će sud pri ispitivanju prijave upisa ili promjene člana uprave, izvršnog direktora, člana nadzornog odbora, člana upravnog odbora, prokurista i li­kvidatora trgovačkog društva te ravnatelja ili druge osobe ovlaštene za zastupanje ustanove provjeriti je li ta osoba upisana u evidenciju osoba koje ne mogu biti članovi upra­ve, a koju vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa (čl. 62.a, čl. 68., st. 3. ZTD-a² ili čl. 43. ZSR-a³).

2. Postavljanje problema

Stečajni upravitelj (dalje: SU) je tijelo stečajnoga postupka na koje otvaranjem stečajnoga postupka prelaze prava tijela dužnika pravne osobe odnosno prava dužnika pojedinca na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu (čl. 159. SZ-a).⁴ SU ima prava i obveze tijela dužnika pravne osobe (uprave/upravnog odbora, skupštine i nadzornog odbora), pa, primjerice, zastupa stečajnog dužnika, vodi poslovanje dužnika ako su stečajni vjerovnici donijeli odluku o nastavku poslovanja, brine se o ostvarivanju dužnikovih tražbina, unovčava imovinu dužnika. Kako se navedena odluka treba upisati u sudski registar, pitanje je, primjenjuju li se odredbe ZTD-a i na SU?

3. Razmatranja

Koliko god je točno da će u najvećem broju slučajeva biti lako i već prima facie odrediti koja je pravna norma opća ili generalna, a koja posebna ili specijalna, to nije uvijek tako. Naime, jasno je da (načelno) SZ ima položaj općeg zakona, ali pitanje je kakav je njegov odnos prema ZTD-u kao općem propisu trgovačkog prava. U konkretnom slučaju, mišljenja smo kako je ZTD lex specialis, ali nije baš moguće isključiti slučajeve kada će baš na primjeru tih dvaju zakona zaključak možda biti obrnut ili barem bitno različit. Što to konkretno znači.

Izbor SU-a je potpuno transparentan i sve osobe s liste SU-a imaju jednaku priliku da budu izabrane za SU-a. Izbor privremenog SU-a odnosno SU-a obavlja se metodom slučajnog odabira SU-a za područje nadležnoga suda, ako Zakonom nije drukčije određeno. Algoritam odabira SU-a pokreće se korištenjem jedne od funkcionalnosti unutar sustava eSpis. Dakle, izbor SU-a vrši algoritam temeljem Pravilnika o pretpostavkama i načinu izbora SU-a metodom slučajnoga odabira.⁵ Po Pravilniku izbor SU-a se obavlja prije donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka.

Nakon izbora SU-a metodom slučajnoga odabira, sud je taj koji imenuje SU-a rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka (čl. 85. st. 1. SZ-a). Obrazloženje odluke o imenovanju SU-a mora sadržavati način izbora SU-a i razloge ako je izabran drugi SU, odnosno sud mora obrazložiti zbog čega smatra da prvotno izabrani SU nema potrebnu stručnost ili poslovno iskustvo potrebno za vođenje stečajnoga postupka.

Sud može otvoriti stečajni postupak na tri načina:

Otvaranje stečajnog postupka bez prethodnoga postupka (čl. 116. SZ-a). Sud može donijeti rješenje o otvaranju stečajnoga postupka bez provedbe prethodnoga postupka: ako na temelju prijedloga za otvaranje predstečajnoga postupka utvrdi postojanje stečajnoga razloga, ako FINA podnese prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka u skladu s člankom 110. st. 1. SZ-a, ako osoba ovlaštena za zastupanje dužnika po zakonu odnosno dužnik pojedinac podnese prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka, ako vjerovnik podnese prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka, a dužnik prizna postojanje stečajnoga razloga, ako je prije otvoreni predstečajni postupak završio bez uspjeha.

Ako sud na temelju prijedloga kojega je podnio dužnik utvrdi da dužnikova imovina koja bi ušla u stečajnu masu nije dovoljna za namirenje troškova postupka ili je neznatne vrijednosti, sud neće provoditi stečajni postupak ako osobe koje imaju pravni interes za provođenje stečajnog postupka po pozivu suda ne predujme sredstva za namirenje troškova prethodnoga postupka i otvorenog stečajnoga postupka već će donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnoga postupka na temelju odredbe čl. 132. SZ-a.

Ako je sud odlučio pokrenuti prethodni postupak u rješenju o pokretanju prethodnog postupka odmah će zakazati ročište radi očitovanja o prijedlogu za otvaranje stečajnoga postupka na koje će pozvati osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, odnosno dužnika pojedinca, podnositelja prijedloga, pravne osobe koje za dužnika obavljaju poslove platnoga prometa i privremenoga SU-a ako je imenovan rješenjem o pokretanju prethodnoga postupka, a prema potrebi i druge osobe (vidi čl. 128. st. 6. SZ-a).

Nakon izbora SU-a metodom slučajnoga odabira, sud imenuje SU-a rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka. Pri tomu mora paziti da SU zadovoljava uvjete iz čl. 77. SZ-a koji propisuju da za SU-a …ne može biti imenovana osoba koja prema zakonu ne bi mogla biti imenovana za člana uprave dužnika, upravnoga odbora, nadzornoga odbora ili sličnoga tijela.

Ono što se može problematizirati je što zakonodavac podrazumijeva pod formulacijom „prema zakonu“, je li mislio na SZ ili ZTD. U Konačnom prijedlogu Zakona iz 2015.⁶ također nije objašnjena formulacija prema zakonu. S druge strane, SZ u više navrat koristi formulaciju „prema zakonu“, pa tako je koristi spornu sintagmu naznačujući da …Ministarstvo financija – Porezna uprava može prijaviti tražbine po osnovi poreza, prireza, doprinosa za obvezna osiguranja koja se prema zakonu obvezno izdvajaju iz prihoda (čl. 36. SZ-a). Nadalje, s vjerovnicima navedenim u čl. 151. ovoga Zakona izjednačeni su…druge javne pravne osobe, ako predmet za koji postoji obveza plaćanja carine ili poreza prema zakonu služi osiguranju javnih davanja (čl. 152. SZ-a). Štoviše, u verziji SZ-a iz 2015. govoreći o stečaju povezanih društava naznačuje specifično ..društvo koncerna ili društvo s uzajamnim udjelima prema Zakonu o trgovačkim društvima (čl. 391. sada izvan snage). Kako terminologija, koja se upotrebljava u pravnim propisima, treba biti egzaktna, jasna, dosljedna i razumljiva korištenjem sintagme „prema zakonu“, bez da se naznači o kojem se zakonu radi, se ne doprinosi efikasnijem provođenju propisa kao i pravnoj sigurnosti. Naime, adresati pravne norme ne mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i dužnosti te predvidjeti posljedice svojeg ponašanja ako pravna norma nije dovoljno određena i precizna. Zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme predstavlja ‘jedan od temeljnih elemenata načela vladavine prava’ (...) i ključan je za postanak i održanje legitimiteta pravnog poretka. (...).⁷ Uvažavajući navedenu kritiku ipak polazimo od teze da SZ u predmetnom slučaju polazi od odredbi ZTD-a i relevantnih odredbi ZSR-a te od teze kako takvo tumačenje ne bi ugrozilo druge sastavnice načela pravne sigurnosti kao dijela načela vladavine prava, osobito zahtjeve za jedinstvenom primjenom prava te poštovanjem učinaka pravomoćnih presuda i drugih odluka tijela državne i javne vlasti.

Možemo spomenuti i situaciju da na prvom (izvještajnom ročištu) ili kojem kasnijem ročištu skupština vjerovnika može umjesto SU-a kojeg je imenovao sud izabrati drugoga SU-a (čl. 87. st. 1. SZ-a). Smatrat će se da je skupština vjerovnika donijela odluku o izboru drugoga SU-a ako je zbroj iznosa tražbina stečajnih vjerovnika koji su glasovali za odluku viši od zbroja iznosa tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv odluke (čl. 105. st. 2. SZ-a). Sud donosi rješenje kojim potvrđuje imenovanje drugoga SU-a. Ako sud rješenjem ne potvrdi imenovanje drugoga SU-a u roku od tri dana smatra se da je potvrdio imenovanje SU-a (čl. 87. st. 3. SZ-a). Sud ne može odbiti potvrditi imenovanje SU kojeg je izabrala skupština (čl. 87. st. 4. SZ-a). Ipak nije isključena mogućnost da SU kojeg je izabrala skupština ima sporna dugovanja te bi u takvoj situaciji sud mogao ex offo ukinuti odluku skupštine vjerovnika ako je protivna zajedničkom interesu stečajnih vjerovnika. Razloge za opravdanje razriješena bi se mogli pronaći u nizu formulacija navedenih u Etičkom Kodeksu stečajnih upravitelja.⁸ Naravno, moguća je situacija da sud nema saznanja da SU ima nepodmirenim dugovanjem po osnovi javnih davanja u smislu općega poreznog propisa, pa rješenje o imenovanju ostane na snazi. Ipak ako sazna, može razriješiti imenovanog SU …iz drugih važnih razloga… po čl. 91., st. 1. SZ-a.

Što se tiče predstečajnoga postupka, tijela predstečajnoga postupka su: sud i povjerenik (čl. 21. SZ-a). Izbor povjerenika obavlja se prije donošenja rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka metodom slučajnoga odabira s liste SU-a za područje nadležnoga trgovačkog suda, a pretpostavke za imenovanje povjerenika iste su kao i pretpostavke za imenovanje SU-a (čl. 23. st. 1. SZ-a) odnosno na odgovarajući se način primjenjuju odredbe SZ-a o SU.

4. Zaključno ili kako imenovati SU/povjerenika?

Jasno je da načelo vladavine prava zahtijeva da zakoni imaju određen sadržaj te da se njima štite sve određene sastavnice vladavine prava, koje ujedno predstavljaju uputu Hrvatskom saboru u svojstvu zakonodavca o tome kakve kvalitete moraju biti propisi koji se donose u Republici Hrvatskoj. Međutim, u konkretnom slučaju, upravo suprotno svemu zakonodavac je donio propis (ZTD i ZSR) koji u odnosu prema SZ-u sadrži nejasne i proturječne odredbe, a što dovodi u pitanje i način na koji bi sudbena vlast u slučaju eventualnog spora donijela odluku o navedenom pitanju.

U tom kontekstu opredjeljenje za mogućnost imenovanja SU-a koji ima porezni dug ili drugu alternativu nije nimalo jednostavno, jer kad bi to bio slučaj, njihova koegzistencija ne bi bila moguća i jedan bi odavno i uveliko potisnuo onaj drugi. Ovdje će u pogledu opredjeljenja za jedan ili drugi pogled ipak biti zauzet stav, i to u prilog tezi koja onemogućuje imenovanje SU-a koji ima porezni dug. Naime, izbor SU-a u stečajnom postupku obavlja se metodom slučajnoga odabira (čl. 84. SZ-a). Nakon izbora SU-a metodom slučajnoga odabira, sud imenuje SU-a rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka. Pri tomu mora paziti da za SU-a ne može biti imenovana osoba koja prema zakonu ne bi mogla biti imenovana za člana uprave dužnika, upravnoga odbora, nadzornoga odbora ili sličnoga tijela (čl. 77. SZ-a).  Ako SU kojeg je izabrala skupština ima dugovanja po osnovi poreza, sud bi u takvoj situaciji mogao ex offo ukinuti odluku skupštine vjerovnika ako je protivna zajedničkom interesu stečajnih vjerovnika. Razloge za opravdanje razriješena bi se mogli pronaći u nizu formulacija navedenih Etičkim Kodeksom stečajnih upravitelja. Naravno, moguća je situacija da sud nema saznanja da SU ima nepodmirenih dugovanja po osnovi javnih davanja u smislu općega poreznog propisa, pa rješenje o imenovanju ostane na snazi. Ipak ako sazna, može razriješiti imenovanog SU-a iz drugih važnih razloga po čl. 91., st. 1. SZ-a. Što se tiče povjerenika u predstečajnom postupku, za njegov izbor i imenovanje se na odgovarajući se način primjenjuju odredbe SZ-a o SU-u. Uz uvažavanje izuzetne i notorne kompleksnosti ovog izbora i prihvaćanja činjenice da u tako složenim i mnogostrano zamršenim pitanjima postoje argumenti i za jednu i za drugu mogućnost, te da konačno opredjeljenje zavisi od čimbenika koji se pripisuju jednoj i drugoj grupi argumenata, s tim da ne može biti sporno da je određivanje ovih čimbenika subjektivan i očigledno proizvoljan čin. Stoga svjesni činjenice da ta pravna argumentacija neće biti svima prihvatljiva, mišljenja smo kako je podržava i načelo savjesnosti i poštenja koje je u konačnici imanentno pojmu porezne pravednosti i obveze plaćanja poreznih dugova. Vjerujemo da će posljedično i praksa primjene predmetnog rješenja rezultirati predvidivim odnosima i situacijama, tako da se s obzirom na uvjet dostojnosti za obavljanje poslova SU-a neće pojaviti neka nova pitanja na koja neće biti odgovora, odnosno bit će odgovora koji su u skladu sa suvremenim poimanjem obavljanja službe SU-a.

Svakako treba spomenuti i neka druga stajališta koja polaze od teze da kao registarski suci nemaju ovlast preispitivati odluku stečajnog suca koji imenuje SU koji ima poreznog duga jer se ne radi o postupku koji je pokrenut prijavom za upis sa određenim zahtjevom za upis podataka u sudski registar nego upisu ex offo. Naime, ta stajališta polaze od teze da je SU u upravnom postupku pred ministarstvom pravosuđa stavljen na listu koja se može mijenjati samo odlukom ministra nadležnog za poslove pravosuđa te stečajni sud nema ovlast mijenjati tu listu koju je svojom odlukom utvrdio ministar nadležan za poslove pravosuđa niti provoditi takav upravni postupak. Ovdje je primjetan i jedan drugi problem. Sudska ingerencija u stečajnom postupku rezultat je težnji da se ostvari pravednost glede ostvarenja cilja stečajnog postupka, odnosno da se dosljedno ostvari načelo jednakosti vjerovnika, koje je relativizirano postojanjem isplatnih redova. U tom cilju najučinkovitiji način za povećanje učinkovitosti pravosuđa je rasterećenje sudaca od poslova izvan suđenja, a naročito administracije, imajući u vidu da je radno vrijeme sudca najskuplje (ili bi trebalo biti najskuplje) te da ga je potrebno svrsishodno koristiti. Ovim novim obvezama sudci su (pre)opterećeni administracijom i poduzimanjem radnji koje u osnovi ne predstavljaju odlučivanje o pravima, nego su čisto tehničke prirode. Za sada nema dostupnih studija koje definiraju listu radnji u sudskom stečajnom postupku koje su administrativnog karaktera, kao i koliko je vremena sudca utrošeno na administrativne aktivnosti. To je izniman nedostatak budući da Okvirna mjerila koja propisuju okvirni broj predmeta koje sudac određenog suda mora riješiti u jednogodišnjem razdoblju, dakle tijekom razdoblja od 220 radnih dana, ne navode administrativno tehničke poslove, a neispunjavanje norme je razlog za pokretanje stegovnog postupka protiv sudca (čl. 95. st. 3. Zakona o sudovima).⁹