Cilj svakog sportaša koji sudjeluje na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Parizu je osvajanje olimpijske medalje, po mogućnosti zlatne. U tom je smislu svaka osvojena medalja najveća moguća nagrada sportašu za vrhunsko postignuće na globalno najvećoj sportskoj manifestaciji. Države, čiji su državljani osvajači olimpijske medalje, javno se zahvaljuju slavodobitnicima s olimpijskih igara. U svijetu ne postoji jedinstveni model zahvale, ali se najčešće sportašu daje najviše državno priznanje - orden za njegov doprinos u promociji države. Pored ordena, država uobičajeno sportašu isplaćuje i visoku jednokratnu novčanu nagradu koja u većini slučajeva ne zavisi od gospodarske moći države.
1. Uvod
U antičkoj Grčkoj, službeni ceremonijal proglašenja najuspješnijih sportaša održavao se je posljednjeg dana olimpijskih igara na povišenom predvorju hrama Zeusa po strogom protokolu. Najprije je službeni glasnik igara svečano objavio ime olimpijskog pobjednika (Olimpionik), ime njegova oca i njegov rodni grad-državu (polis), nakon čega je vrhovni sudac Igara (Hellanodikai) slavodobitniku na glavu stavio vijenac od divlje masline (kotinos). Pobjeda sportaša značila je ujedno i veliki uspjeh grada iz kojega je sportaš dolazio na igre, čemu je, na sportskim borilištima neposredno svjedočila i službena gradska delegacija. Pobjednik je danima, pa i mjesecima uživao u slavi i priznanjima.
Na olimpijskim igrama modernog doba ceremonijal dodjele priznanja najboljima usklađen je s razvojem sporta i tehnike. Na I. Olimpijskim igrama (Atena, 1896.), pobjednik je bio nagrađen srebrnom medaljom, maslinovom grančicom i diplomom, dok je drugoplasirani primio brončanu medalju, lovorovu grančicu i diplomu. Od II. Olimpijskih igara (Pariz, 1900.) u podjelu medalja uključuju se i žene. Od tada se zlatna, srebrna i brončana medalja dodjeljuju svim najboljim sportašicama i sportašima te označavaju najvišu razinu sportskog postignuća na olimpijskim igrama.
Olimpijske medalje međusobno se razlikuju po dizajnu, sastavu materijala od kojeg su iskovane i drugim svojstvima. Zajednička karakteristika svih medalja od Atene (1896.) do Pariza (2024.) sastoji se u tome što u sebi imaju poveznicu s antičkim ili modernim olimpijskim igrama. 1
U Parizu se pod novim olimpijskim geslom: Citius, Altius, Fortius - Communiter natječe ukupno 10.500 sportašica i sportaša koje je na Igre uputilo čak 206 nacionalnih olimpijskih odbora. Tko će sve zaslužiti zlatne olimpijske medalje?
U ovom radu osvrnut ćemo se detaljnije na odnos olimpijska medalja – državljanstvo sportaša.
2. Olimpijska medalja i državljanstvo sportaša
Olimpijska medalja je s jedne strane stvar u vlasništvu osvajača olimpijske medalje, dok je s druge strane olimpijsko vlasništvo Međunarodnog olimpijskog odbora (dalje: MOO) zajedno s ostalim olimpijskim simbolima (krugovi, himna, plamen i dr.) koji se, kroz međunarodno i nacionalno pravo štite kao intelektualno vlasništvo MOO-a.
Već smo istaknuli da je u antičkoj Grčkoj dolazilo do poistovjećivanja između slavodobitnika i njegova rodnog grada. Na olimpijskim igrama modernog doba ova se tradicija nije prekinula.
Naime, tijekom televizijskim prijenosa i nakon njih, naviknulo se gledati i slušati kako mnogi sebi pripisuju zasluge u osvajanju olimpijske medalje. Država čiji je državljanin osvajač olimpijske medalje smatra da medalja, barem dijelom i njoj pripada. Jednako tako i nacionalni olimpijski odbor koji je sportaša prijavio za olimpijske igre naglašava svoj udjel u osvajanju medalje. Treneri koji su sportaša pripremali za natjecanje, a zatim ga i vodili na natjecanju, teško se mogu pomiriti s činjenicom da de iure i de facto nemaju nikakva prava na medalji jer su olimpijske igre isključivo natjecanje sportaša, a ne sportaša i njihovih trenera, itd.
Upravo zbog toga Olimpijska povelja (dalje: OP) 2 sadrži vrlo stroga pravila o pojmovima: a) zemlja (engl. country), b) državljanstvu natjecatelja (engl. nationality of competitors), c) olimpijske igre (engl. Olympic games). Svi ti pojmovi međusobno su povezani te ih tako treba i tumačiti:
- Zemlja označava samostalnu državu koju priznaje međunarodna zajednica, a naziv nacionalnog olimpijskog odbora mora odražavati teritorijalni opseg i tradiciju te zemlje i mora ga odobriti Izvršni odbor MOO-a (čl. 30. OP-a) 3 ,
- Natjecatelj koji sudjeluje na OI mora biti državljanin zemlje NOO koji ga prijavljuje (čl. 41. st.1. OP-a) 4 ,
- OI su natjecanje između sportaša u pojedinačnim i ekipnim sportovima, a ne između država, te okupljaju sportaše koje su izabrali njihovi nacionalni olimpijski odbori, čije je prijave prihvatio MOO i koji se natječu uz stručno vodstvo međunarodnih saveza (čl. 6. st. 1. OP.) 5 .
Drugim riječima, u OP-u, kroz pojam državljanstvo natjecatelja postoji izravna poveznica između osvajača olimpijske medalja i države koju je on predstavljao na olimpijskim igrama.
3. Načini na koji se Republika Hrvatska zahvaljuje osvajačima olimpijskih medalja
U Republici Hrvatskoj sport, a osobiti vrhunski sport je najbolje sredstvo za promociju države, njene politike i vrijednosti. U tom je smislu Hrvatski sabor najprije donio strateški dokument pod nazivom Nacionalni program športa 2019.-2026. 6 , a nakon njega i važeći Zakon o sportu 7 u kojem se naglašava da su sportske djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku (čl. 1. st. 2.).
U čl. 89. Zakona o sportu nalaze se odredbe koje se tiču državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća. Temeljno je pravilo da je državna nagrada za vrhunska sportska postignuća nagrada koja se dodjeljuje: a) sportašu, b) sportskoj ekipi i c) drugom stručnjaku u sustavu sporta, a koju predlaže nacionalni sportski savez u roku od 30 dana od dana završetka natjecanja.
Državna nagrada za vrhunska sportska postignuća dodjeljuje se za:
– osvojenu medalju na olimpijskim igrama/paraolimpijskim igrama/olimpijskim igrama gluhih te svjetskom i europskom seniorskom prvenstvu u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini/olimpijskom sportu i disciplini za gluhe
– osvojenu zlatnu medalju na svjetskom i europskom seniorskom prvenstvu u neolimpijskom sportu/neparaolimpijskom sportu/neolimpijskom sportu gluhih koji u Republici Hrvatskoj ima tradiciju dužu od deset godina
– svjetski rekord oboren na seniorskom natjecanju u olimpijskom sportu/paraolimpijskom sportu/olimpijskom sportu za gluhe
– zlatnu medalju, odnosno osvojeno prvo mjesto na svjetskom/europskom seniorskom prvenstvu u neolimpijskoj disciplini olimpijskog sporta/neparaolimpijskoj disciplini paraolimpijskog sporta/neolimpijskoj disciplini olimpijskog sporta za gluhe.
Sredstva za nagrade osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Ranije važeći Pravilnik o dodjeli državne nagrade za sport “Franjo Bučar” i državne nagrade za vrhunska sportska postignuća 8 (dalje: Pravilnik) regulirao je da su novčani iznosi državne nagrade za zlatnu olimpijsku medalju u eurima: POJEDINAČNI SPORTOVI: 27.650,00 (sportaš), 55.250,00 (djelatne stručne sportske osobe), EKIPNI SPORTOVI: 27.650,00 (sportaš član ekipe), 27.650,00 (izbornik), te 45.150,00 (ostale djelatne stručne sportske osobe). Pravilnik o izmjenama Pravilnika o dodjeli državne nagrade za sport “Franjo Bučar” i državne nagrade za vrhunska sportska postignuća 9 , značajno povisuje novčane iznose nagrada na sljedeći način: POJEDINAČNI SPORTOVI: 41.000,00 (sportaš), 83.000,00 (djelatne stručne sportske osobe), EKIPNI SPORTOVI: 41,000,00 (sportaš), 41.000,00 (izbornik), te 68.000,00 (ostale djelatne stručne sportske osobe).
Otvorena pitanja su: 1. Treba li sportaš u pojedinačnim sportovima primiti veći novčani iznos nagrade od sportaša člana ekipe u ekipnim sportovima?, 2. Je li Pravilnik, koji je donijela ministrica turizma i sporta mogao izvan snage staviti Uredbu o kriterijima za dodjeljivanje državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća 10 , koju je donijela Vlada Republike Hrvatske?, 3. Zašto ministrica sporta i turizma nije obrazložila razloge zbog kojih izbornik u ekipnim sportovima prima jednaki iznos nagrade kao i sportaš član ekipe?, 4. Zašto treneru u pojedinačnim sportovima nije određena posebna nagrada već je mora dijeliti s drugim stručnim osobama?
Pored novčanih nagrada, za očekivati je da će osvajači olimpijskih medalja primiti i odgovarajuća državna priznanja od Predsjednika Republike Hrvatske.
5. Iznosi novčanih nagrada za zlatnu olimpijsku medalju pojedinih država
U Republici Francuskoj nagrada za osvojenu zlatnu medalju na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama iznosi 50.000,00 eura, srebrnu 20.000,00 eura, a za brončanu medalju 13.000,00 eura. 11 U Republici Srbiji, sportašima, državljanima Republike Srbije koji osvoje zlatnu olimpijsku medalju novčana nagrada iznosi 200.000,00 eura. 12 Novčana nagrada za slovenske osvajače zlatne medalje u pojedinačnom sportu na Olimpijskim igrama u Parizu iznosi 70.000,00 eura, dok zlato u ekipnim sportovima vrijedi sveukupno 390.000,00 eura. 13 Najveću novčanu nagradu za zlatnu olimpijsku medalju u iznosu od 768.000,00 dolara daje Hong Kong.14
6. Zaključak
Zlatna olimpijska medalja je nagrada sportašu za osvojeno prvo mjesto na olimpijskim igrama. Njenom vlasniku, a to je sportašica ili sportaš, ona predstavlja prvenstveno dragu uspomenu s olimpijskih igara (afektivna vrijednost), a tek nakon toga slijede nematerijalne i materijalne koristi od nje. U tom je smislu zlatna olimpijska medalja blago koje se ne daruje, a pogotovo ne prodaje jer “nema cijenu”.
Zlatna olimpijska medalja temelj je za ostvarivanje mnogih prava slavodobitnika. U Republici Hrvatskoj ističu se sljedeća prava sportaša koja se financiraju izravno iz državnog proračuna: a) državna nagrada za vrhunska sportska postignuća, b) trajna novčana naknada, c) državna nagrada za sport “Franjo Bučar”. Iz toga slijedi nesporan zaključak da zlatna olimpijska medalja sportaša u hrvatskoj državi zaista puno vrijedi.
dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava
^ 1 Na primjer, u Ateni je na licu medalje bio Zeus, a na njenom naličju Akropola. U Parizu na licu medalje je ugrađen žeton u obliku šesterokuta od starog željeza koje je preuzeto s izvorne konstrukcije Eiffelova tornja, s ugraviranim logom Igara, dok naličje medalje, uz prepoznatljive olimpijske krugove s mjestom održavanja i rednim brojem olimpijskih igara prikazuje Niku, grčku božicu pobjede, unutar Panatenajskog stadiona koji je bio domaćin prvih modernih Olimpijskih igara 1896. Partenon i Eiffelov toranj također se mogu vidjeti u pozadini s obje strane medalje.
^ 2 Na snazi je Olimpijska povelja (engl. Olympic Charter) od 15. listopada 2023.
^ 3 Čl. 30. OP-a na engleskom jeziku glasi: In the Olympic Charter, the expression “country” means an independent State recognised by the international community. 2 The name of an NOC must reflect the territorial extent and tradition of its country and shall be subject to the approval of the IOC Executive Board.
^ 4 Čl. 41. st.1. OP-a na engleskom jeziku glasi: Any competitor in the Olympic Games must be a national of the country of the NOC which is entering such competitor.
^ 5 Čl. 6. st.1. OP-a na engleskom jeziku glasi: The Olympic Games are competitions between athletes in individual or team events and not between countries. They bring together the athletes selected by their respective NOCs, whose entries have been accepted by the IOC. They compete under the technical direction of the IFs concerned.
^ 6 „Narodne novine“, br. 69/19.
^ 7 „Narodne novine“, br. 141/22.
^ 8 „Narodne novine“, br. 91/23.
^ 9 „Narodne novine“, br. 85/24.
^ 10 „Narodne novine“, br. 129/17.
^ 11 Ministarstvo sporta Republike Francuske. Dostupno na: https://www.sports.gouv.fr/dispositifs-d-aides-591
^ 12 Olimpijski komitet Srbije. Dostupno na: https://oks.org.rs/predsednik-republike-srbije-aleksandar-vucic-priredio-prijem-za-clanove-olimpijskog-tima-srbije/
^ 13 Olimpijski komite Slovenije. Dostupno na: https://www.olympic.si/
