Povreda prava na suđenje u razumnom roku kod odlučivanja o troškovima postupka

Standardi suđenja u razumnom roku koji se oslanjaju na podatke iz sudskog spisa predmeta, a tiču se duljine trajanja sudskog postupka, stupnja složenosti predmeta, načina i dinamike sudačkog postupanja kao i doprinosa stranaka tijekom sudskog postupka, osobito podnositelja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, mogu se jednako kao na standardne sudske postupke, parnične, vanparnične, kaznene, prekršajne ili upravne sporove, primijeniti i na posebne postupke sudova u kojima se odvojenim rješenjima odlučuje o troškovima sudskog postupka.

Navedena su mjerila primijenjena u većem broju odluka Europskog suda za ljudska prava, pa je tako primjerice u presudi Domančić Mara protiv Hrvatske¹ između ostalog naveo:

"34. Sud ponavlja kako se razumnost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na slijedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje podnositelja i mjerodavnih vlasti kao i važnost onoga što se za podnositelja dovodi u pitanje u sporu (vidi, između mnogo drugih pravnih izvora, predmet Frydlender protiv Francuske [VV], br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII)."

U nedavnoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske² utvrđeno je da je zbog dugotrajnosti odlučivanja o troškovima kaznenog postupka podnositeljici ustavne tužbe povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava te joj je na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst) određena primjerena naknada od 510,00 eura.

Činjenice predmeta

Pravno relevantno razdoblje koje Ustavni sud razmatra kod odlučivanja o povredi ustavnog prava na suđenje u razumnom roku započinje sudskim postupkom, odnosno danom podnošenja tužbe ili istražnog zahtjeva nadležnom sudu, te traje sve do donošenja odluke u meritumu stvari, ukoliko je u trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi redovni sudski postupak u nekoj fazi dovršen (bilo donošenjem nepravomoćne odluke, bilo odluke po žalbi), odnosno do donošenja odluke Ustavnog suda, ukoliko redovni sudski postupak još uvijek traje.

U navedenom slučaju koji je prethodio podnošenju ustavne tužbe, podnositeljica je bila optužena u kaznenom postupku po privatnoj tužbi podnesenoj općinskom sudu 18. travnja 2012. zbog produljenog kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevete - opisanog i kažnjivog po članku 200. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka USRH broj: U-I-241/2000, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka USRH broj: U-I-2566/2003 i dr., 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. - odluka USRH broj: U-I-1162/2008 i 143/12. - članak 36. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji) koje obuhvaća dva inkriminirana događaja; objavu u "Jutarnjem listu" od 24. ožujka 2012. i objavu u "Novom listu" od 26. veljače 2014.

Presudom općinskog suda od 24. travnja 2019. podnositeljica je nepravomoćno proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela klevete u produljenom trajanju, a žalbu na prvostupanjsku presudu podnijela je 31. prosinca 2019. Potom je žalbeni sud 23. lipnja 2020. djelomično odbio optužbu zbog povrede kaznenog zakona na štetu podnositeljice (nastup zastare kaznenog progona za inkriminaciju od 24. ožujka 2012.), a djelomično je prihvaćena žalba podnositeljice te je predmet u ukinutom dijelu vraćen na ponovno suđenje.

Prvi troškovnik odvjetnika podnositeljice je predan u sudski spis 9. rujna 2020., prije okončanja kaznenog postupka u kojem je zatražen.

U ponovljenom postupku presudom općinskog suda od 3. svibnja 2021. podnositeljica je nepravomoćno oslobođena od optužbe. Privatni tužitelj podnio je žalbu na presudu 4. kolovoza 2021., a podnositeljica je odgovorila na žalbu 16. rujna 2021. Presudom žalbenog suda potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na meritum predmeta, dok je točkom II. presude odlučeno da će se u odnosu na trošak obrane donijeti posebno rješenje.

Branitelj podnositeljice dopunio je troškovnik 1. ožujka 2022.

Općinski sud u donio je posebno rješenje o trošku 6. travnja 2022., privatni tužitelj podnio je žalbu na rješenje o trošku 13. travnja 2022., a podnositeljica je uložila odgovor na žalbu privatnog tužitelja 9. svibnja 2022.

Podnositeljica je potom podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na odlučivanje o troškovima kaznenog postupka 12. prosinca 2022., jer do toga vremena žalbeni sud nije odlučio o žalbama stranaka na rješenje o troškovima kaznenog postupka. Općinski sud je 27. siječnja 2023. prihvatio zahtjev podnositeljice i naložio uredujućem sudcu da u roku od mjesec dana okonča postupak donošenja odluke o troškovima postupka.

Rješenje o trošku postaje pravomoćno donošenjem drugostupanjskog rješenja 24. veljače 2023., koje je dostavljeno podnositeljici 3. ožujka 2023., a ustavna tužba podnesena je 31. ožujka 2023.

Odlučivanje Ustavnog suda

Nakon što je Ustavni sud ustanovio da je ustavna tužba podnositeljice dopuštena, u skladu sa stajalištem Ustavnog suda iz rješenja broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. ("Narodne novine" broj 8/15.), prema kojem je jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka (u konkretnom slučaju podnositeljica je 12. prosinca 2022. nadležnom sudu podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 67/18. i 21/22.) u postupku odlučivanja o troškovima kaznenog postupka).

Osnovanost ustavne tužbe u pitanju razumnosti duljine postupka Ustavni sud ocjenjivao je u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema kriterijima složenosti predmeta, ponašanja podnositeljice i mjerodavnih tijela, te važnosti konkretnog predmeta postupka za podnositeljicu.

U konkretnom slučaju Ustavni sud je razmatrao postupanje nadležnih sudova i podnositeljice od podnošenja prvog troškovnika 9. rujna 2020. do dana kada joj je dostavljeno drugostupanjsko rješenje o troškovima 3. ožujka 2023., utvrđujući da su u razmatranom razdoblju nakon dostavljanja dopune troškovnika 1. ožujka 2022. sudovi odlučivali o troškovima u dva stupnja, te je prvostupanjsko rješenje o trošku doneseno 6. travnja 2022., a drugostupanjsko 24. veljače 2023., dok je u trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak okončan donošenjem drugostupanjskog rješenja o trošku. Stoga je utvrđeno da je postupak u konkretnom slučaju od postavljanja prvog troškovnika (9. rujna 2020.) do dana kada joj je dostavljeno drugostupanjsko rješenje o trošku (3. ožujka 2023.) trajao ukupno dvije godine, pet mjeseci i dvadeset i dva (22) dana.

S obzirom da se u ocjenjivanom slučaju odlučivalo o troškovima kaznenog postupka, nije se radilo o složenom pravnom pitanju, a podnositeljica svojim držanjem i aktivitetom pred sudom nije pridonijela duljini trajanja kaznenog postupka. Upravo stoga je gotovo dvoipolgodišnje odlučivanje općinskog suda u pitanju troška kaznenog postupka ocijenjeno predugim u danim okolnostima slučaja, te je konstatirano da su sudovi o troškovima kaznenog postupka trebali i mogli odlučiti i ranije, Ustavni sud ocijenio je da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka i pritom joj utvrdio visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Zaključno

Povreda ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, to jest dugotrajnost postupka odlučivanja o glavnoj stvari u kojoj se odlučuje o pravima i obvezama podnositelja odnosno o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, kao i djelotvornost pravnih sredstava po Zakonu o sudovima u svakom pojedinom konkretnom slučaju može biti ispitana u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnesenom na temelju članka 62. Ustavnog zakona (u povodu odluke o glavnoj stvari /meritumu/ nakon iscrpljenog dopuštenog pravnog puta) ili u postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju članka 63. Ustavnog zakona (dok postupak o glavnoj stvari još nije okončan). Pored općih postupovnih pretpostavki koje mora ispunjavati svaka ustavna tužba, pretpostavka za odlučivanje o ustavnoj tužbi u kojoj je istaknuta povreda ustavnog prava na suđenje u razumnom roku (bilo na temelju članka 62. ili članka 63. Ustavnog zakona), u pravilu jest i ta da je podnositelj prethodno koristio sva dopuštena pravna sredstva protiv nerazumne duljine postupka. Sudska odluka o troškovima postupka, iako često integrirana u odluku o meritumu stvari (u samu presudu, kao dio izreke), ponekad bude donesena u zasebnom postupku u kojem sam trošak postaje meritum odlučivanja sudskoga rješenja i samim time "zaštitni objekt" prava na suđenje u razumnom roku.

 Ivana Đuras

Viša savjetnica, Ustavni sud RH