Treba li posredovanje u sportu biti djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku?

1. Uvod

Posrednik u svijetu sporta postoji dulje od jednog stoljeća i izuzetno je važna osoba za njegovo nesmetano funkcioniranje. Malo je poznato da je posredovanje nastalo u SAD, 20-ih godina prošlog stoljeća kada je igrač američkog nogometa Harold Grange putem posrednika/agenta dogovorio nastavak karijere u dresu Chicago Bearse za igranje u NFL-u. Već dvadesetak godina materiju posrednika u sportu u SAD-u uređuje Zakon o odgovornosti i povjerenju sportskih agenata (engl. Sports Agent Responsibility and Trust Act) i to kao federalni zakon. 

Nakon SAD-a, posredovanje u sportu postaje ozbiljan poduzetnički posao u Europi, najprije u engleskom nogometu početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, a zatim i u nogometu u drugim europskim državama. U Republici Hrvatskoj, u Zakonu o sportu iz 2006., posrednik u sportu zove se menadžer u sportu, dok u Zakonu u sportu iz 2022. postoji isključivo pojam posrednik u sportu. Je li hrvatski zakonodavac u dovoljnoj mjeri posvetio dužnu pažnju problemu posredovanja u sportu kao djelatnosti od posebnog interesa u Republici Hrvatskoj?  

2. Menadžer u sportu u Zakonu o sportu 2006.

U Zakonu o sportu¹ menadžer u sportu spominje se na više mjesta. On, zajedno sa sportašima, trenerima, osobama osposobljenim za rad u sportu, sportskim sucima, sportskim delegatima i sportskim povjerenicima čini skup svih fizičkih osoba u sustavu sporta Republike Hrvatske. Menadžer u sportu pojmovno je određen kao osoba koja je prema pravilima nacionalnog sportskog saveza (dalje: NSS) ovlaštena obavljati poslove posredovanja prelaska sportaša iz jednog sportskog kluba u drugi sportski klub (čl.12. st.2. Zakona o sportu 2006.). NSS  pak putem autonomnih pravila (statuti te pravni akti doneseni temeljem statuta) ima ovlaštenja propisati: a) subjekte koji mogu obavljati poslove posredovanja u sportu, b) opis poslova koje subjekt može obavljati, c) uvjete za dobivanje licence, visinu pristojbe, te duljinu trajanja licence, te d) druga pitanja.

Međutim, Zakon o sportu 2006. ne propisuje detaljnije pravni odnos između menadžera u sportu i njegova nalogodavca, pa se supsidijarno primjenjuju odgovarajuće odredbe ugovora o posredovanju iz čl. 835. - 848. Zakona o obveznim odnosima.² Čl. 835. ZOO-a glasi: “Ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.“ To znači da je ugovor sklopljen kada su se stranke suglasile o njegovim bitnim elementima pa je riječ o konsenzualnom ugovoru. Ugovor je naplatan (osim ako stranke naplativost  nisu izrijekom isključile) te dvostranoobvezan.  

Odredbe ovog Zakona o menadžeru u sportu odnose se i na sve fizičke i pravne osobe koje imaju sklopljene ugovore o ulaganju u sportaše, odnosno trenere u sustavu sporta na temelju kojih imaju pravo na dio prihoda koji proizlaze iz obavljanja njihove djelatnosti, a koji po svom u  sadržaju odgovaraju poslovima menadžera u sportu.

Zapreke za obavljanje poslova menadžera u sportu propisane su u čl. 27. st. 3. t. 7. i 10., čl. 31. st. 4., čl. 38. st. 2., čl. 46. st. 5. t. 3. i 6., te čl. 47. st. 9. Zakona o sportu 2006. 

3. Posrednik u sportu u Zakonu o sportu 2022    

Od 1. siječnja 2023. na snazi je novi Zakon o sportu³ koji problematici posrednika u sportu daje veću važnost. Posrednik u sportu je osoba koja je prema pravilima NSS-a ovlaštena obavljati poslove posredovanja i zastupanje prelaska sportaša ili trenera iz jednog sportskog kluba u drugi sportski klub ili poslove posredovanja i zastupanja između sportskih klubova (čl. 26. st. 1. Zakona o sportu 2022.). U odnosu na poslove menadžera u sportu iz Zakona o sportu 2006., posrednik u sportu u Zakonu o sportu 2022. ima šira ovlaštenja, i to: 1.) posredovanja i zastupanje sportaša prilikom prelaska iz jednog sportskog kluba u drugi sportski klub, 2.) posredovanje i zastupanje uključuje i trenere, te 3.) posredovanje i zastupanje između sportskih klubova.

Posredovanje i zastupanje dva su različita pravna posla. Ugovorom o posredovanju posrednik u sportu ne jamči nalogodavcu da će pronaći osobu s kojom će ovaj sklopiti ugovor, već je dužan samo s pažnjom dobrog gospodarstvenika tražiti priliku za sklapanje ugovora i upoznati s njome nalogodavca. Zastupanjem pak posrednik u sportu poduzima pravne poslove u ime sportaša/trenera na temelju ovlasti za zastupanje s učinkom da prava i obveze iz pravnog posla nastaju neposredno za zastupanoga kao da ga je on samo poduzeo.

Nije, međutim, do kraja jasan dio rečenice iz čl. 26. st. 1. ovog Zakona koji glasi „(…) ili poslove posredovanja i zastupanja između sportskih klubova“. Osim toga, je li navedeni citat usklađen s čl. 3. Zakona o odvjetništvu koji regulira ovlasti odvjetnika (davati pravne savjete; sastavljati isprave; sastavljati tužbe, žalbe, prijedloge i druge podneske; zastupati stranku)?⁴

Nadalje, ovaj Zakon izrijekom propisuje da se uvjeti i način posredovanja u sportu utvrđuju općim aktom NSS-a (čl. 26. st.2.). Prema čl. 26. st. 3. Zakona o sportu 2022, prilikom  posredovanja u zapošljavanju profesionalnog sportaša i trenera posrednik u sportu ima pravo naplatiti naknadu od osobe za koju je poduzeo poslove posredovanja (čl. 26. st. 3.). Argument a contrario, posrednik u sportu nema pravo naplatiti, na primjer, naknadu prilikom posredovanja u zapošljavanju sportaša amatera iz čl. 12. Zakona o sportu 2022?   

Odredbe o posredniku u sportu još se nalaze u čl. 94., 112. i 113. Zakona o sportu 2022. (zapreke u članstvu sportskog dioničkog društva, zapreke za obavljanje poslova upravljanja u sportskom klubu i zapreke za upravljanje u sportskom savezu u jedinici lokalne ili područne (regionalne) samouprave i sportskoj zajednici), a na posrednika u sportu odnose se i zapreke za obavljanje poslova u sportu iz čl. 111. Zakona o sportu 2022.

Iz ostalih odredbi Zakona o sportu 2022., proizlazi da sportsku  djelatnost posredovanje u sportu mogu obavljati subjekti ovlašteni za posredovanje u sportu koji su registrirani za djelatnosti koje omogućuju takvo posredovanje (agencije). Posredovanje u sportu  može se obavljati putem obrta (čl. 24.), s tim da tijelo državne uprave nadležno za sport vodi Evidenciju obrta putem Nacionalnog informacijskog sustava u sportu (čl. 65.). Smatramo da se sportska djelatnost posredovanja u sportu može također obavljati i putem trgovačkog društva kapitala. S druge strane, posredovanje u sportu ne može se obavljati kao samostalna sportska djelatnost sukladno Pravilniku o registru samostalne sportske djelatnosti.⁵     

4. Odredbe ugovora o posredovanju koje je Hrvatski sabor propustio propisati

Jedno od temeljnih načela olimpizma je autonomija sporta  koja uključuje slobodno utvrđivanje i nadzor sportskih pravila, određivanje strukture i upravljanja organizacijama, uživanje u pravu izbora bez vanjskog utjecaja i odgovornost za osiguravanje primjene dobrog upravljanja (Olimpijska Povelja, na snazi od 23. srpnja 2024.). Međutim, autonomija sporta nikako ne znači potpuno izdvojenost sporta iz nacionalnog pravnog poretka, osobito kada država iz javnih izvora sufinancira razvoj sporta. Na svakoj državi je, npr. pravo samostalno odlučiti hoće li djelatnost sporta regulirati kroz intervencionistički model (postoji poseban zakon o sportu) ili neintervencionistički model (materija sporta nalazi se razasuta u drugim zakonima).

U tom je smislu hrvatski zakonodavac odlučio putem Zakona o sportu 2022, odrediti da je sportska djelatnosti posredovanja u sportu djelatnost od posebnog interesa u Republici Hrvatskoj (čl. 3. st. 2.). Zbog toga se moglo legitimno očekivati da će Hrvatski sabor problematici posredovanja u sportu posvetiti dužnu pažnju na način da ovim posebnim Zakonom propiše temeljne elemente ugovora o posredovanju između sportaša/trenera s jedne, te posrednika u sportu s druge strane. Umjesto toga, hrvatski je zakonodavac „vrući krumpir“ prebacio u nadležnost NSS-a.

Odredbe ugovora o posredovanju koje ne propisuje aktualni Zakon o sportu 2022., su sljedeće:

1. zaključuje se u isključivo u pisanoj formi i ovjerava u skladu sa zakonom
2. naknada /provizija organizacije za sportsko posredovanje je određena u najvišem iznosu
3. rok na koji se zaključuje ovaj ugovor iznosi najduže dvije godine, s tim da između istih ugovornih strana može po isteku toga roka biti ponovno zaključen ugovor o posredovanju
4.  nadležnost za  rješavanje sporova i sukoba interesa koji nastaju između posrednika kod transfera igrača, klubova i igrača vezano za usluge posrednika kod transfera igrača
5. izjavu organizacije za sportsko posredovanje da štiti interese samo jedne strane iz ugovora o posredovanju, u suprotnom duguje naknadu štete osobi sa kojom ima zaključen ugovor o posredovanju
6. obveznu policu osiguranja od odgovornosti za organizacije za sportsko posredovanje,
7. odredbe o ništetnosti ugovora ili dijelova ugovora te posljedice ništetnosti
8. podrednu primjenu ugovora o posredovanju  iz odredbi ZOO-a
9. organizacija za sportsko posredovanje ne može se u punom iznosu naplatiti i od igrača i sportskog kluba
10. način vođenja registra ovlaštenih posrednika (agenata/menadžera).

Konačno, odnose li se odredbe ovog Zakona o posredniku u sportu i na sve fizičke i pravne osobe koje imaju sklopljene ugovore o ulaganju u sportaše odnosno trenere u sustavu sporta na temelju kojih imaju pravo na dio prihoda koji proizlaze iz obavljanja njihove djelatnosti, a koji po svom u  sadržaju odgovaraju poslovima posrednika u sportu?

5. Zaključak

Posredovanje u sportu ili u međunarodnoj komunikaciji agentura  je djelatnost koja je u svijetu uređena kao dio puno šire tematike dobrog upravljanja u sportu (engl. good governance in sport). U praksi, posredovanje u sportu je vrlo osjetljivo pitanje, pa zakonodavac može radi postizanja legitimnih, objektivno i razumno opravdanih ciljeva ograničiti autonomiju ugovornih stranaka. Još jasnije, sustavno uređenje posredovanja u sportu koje uključuje sadržaj ugovora o posredovanju, prava i obveze ugovornih strana, rok na koji se ugovor zaključuje, visina najveće provizije, način rješavanja spora  i slično nisu diranja u autonomiju sportskih organizacija.

Na žalost, aktualni Zakon o sportu 2022. propustio je izvrsnu priliku urediti posredovanje u sportu kao sportsku djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.  Ako je, primjerice, Hrvatski sabor donio vrlo stroge odredbe o ugovornom odnosu i statusu sportaša (čl. 11. Zakona o sportu 2022.), jednako je tako mogao postupiti i s donošenjem obveznog sadržaja ugovora o posredovanju između sportaša/trenera s jedne te posrednika s druge strane (u čl. 26. Zakona o sportu 2022.).

Zaključno, broj posrednika u hrvatskom sportu u odnosu na broj trenera, a osobito broj sportaša, je vrlo malen, ali je bitan za nesmetano funkcioniranje tržišta sportaša i trenera koji u sportskom natjecanju sudjeluju kao profesionalci. Upravo je zbog toga posredovanje u sportu, nakon sudjelovanja u sportskom natjecanju, sportske pripreme, sportske poduke, zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja te organiziranja i vođenja sportskog natjecanja, posljednja u nizu  sportska djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku u području sporta.

 dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava