Uvođenje eura i načelo primjene blažeg propisa
Uvodno podsjećamo da je na temelju članka 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., dalje: Zakon o uvođenju eura), a u svezi s Odlukom Vijeća (EU) 2022/1211 i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208, Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (objavljena u „Narodnim novinama“ br. 85/22.), a u čijoj točki II. se navodi da će euro postati službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u RH na dan 1. siječnja 2023., te da je fiksni tečaj konverzije određen na 7,53450 kuna za jedan euro.
Prema tome, s obzirom na potrebu prilagodbe pravnog okvira RH uvođenju eura kao službene valute bilo je potrebno (i još uvijek je potrebno za pojedine zakone) mijenjati određene zakone koji sadrže pozivanje na hrvatsku kunu (primjerice novčane kazne izražene u kunama) na način da se iznosi u kunama mijenjaju iznosima u eurima.
Dakle, navedene iznose bilo je potrebno izračunati korištenjem fiksnog tečaja konverzije (1 euro=7,53450 kuna) te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz članka 14. (dobiveni iznos zaokružuje se u skladu s matematičkim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje i to na dvije decimale, a na temelju treće decimale) i iz članka 69. stavka 3. Zakona o uvođenju eura.
Međutim, u kontekstu ovoga članka za nas je posebno interesantno potonje navedeno pravilo iz članka 69. stavka 3. Zakona o uvođenju eura, a prema kojemu se prilikom predlaganja zakona, podzakonskih propisa i općih akata koji sadržavaju prekršajne, kaznene i druge odredbe s novčanim kaznama te drugim novčanim obvezama njihov iznos preračunava iz kune u euro uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona nakon čega se dobiveni iznos zaokružuje na nižu deseticu.
Slijedom navedenog, u međuvremenu izmijenjenim zakonima propisane kazne su neznatno ublažene zaokruživanjem dobivenog iznosa na nižu deseticu, jer u slučaju kada bi propisane kazne u eurima bile strože od onih koje su propisane u kunama, zbog načela primjene blažeg propisa i vremenskog važenja prekršajnog zakonodavstva iz članka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), tijela javne vlasti bi prilikom izricanja kazne bila obvezna primijeniti blaži propis, odnosno prethodno važeći propis.
Dakle, intencija zakonodavca da u pojedinim zakonima smanji visine zapriječenih kazni nije vezana uz težinu prekršaja, već je to isključivo bila posljedica preračunavanja iznosa propisanih novčanih kazni iz kune u euro sukladno pravilu iz članka 69. stavka 3., Zakona o uvođenju eura, odnosno determinirano je uvođenjem eura kao službene valute u RH.
Nastavno napominjemo da se prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. PZ-a prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja (načelo primjene blažeg propisa).
Ovakva situacija je zahtijevala i reakciju pravosudnih tijela, pa tako i Visokog prekršajnog suda RH (dalje: VPSRH), koji je, u bitnome, i unatoč drugačijim razmišljanjima, a glede prvostupanjskih odluka koje se odnose na prekršaj iz materijalnog zakona u kojem je sada sankcija izražena u eurima, prihvatio praksu da ukoliko se prvostupanjska odluka preinačuje u odluci o kazni (smanjuje se kazna po žalbi okrivljenika ili povisuje se kazna po žalbi tužitelja) te ako je u prvostupanjskoj odluci okrivljeniku izrečena minimalna novčana kazna (u kunama) potrebno je primijeniti načelo blažeg propisa temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona i preinačiti prvostupanjsku odluku u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te na temelju izmijenjenog propisa izreći novčanu kaznu u eurima/kunama.
Tako je, primjerice, u konkretnom predmetu odlučujući o prigovoru protiv prekršajnog naloga (izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna/663,61 euro), podnesenom zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, VPSRH svojom odlukom u povodu prigovora okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da je djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim označio djelom prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i okrivljeniku za navedeno djelo, na temelju citiranog propisa, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura/4.972,77 kuna.
U obrazloženju svoje odluke VPSRH, uz ostalo, navodi da je u vrijeme počinjenja prekršaja bio na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.) po kojem je okrivljenik proglašen krivim i koji je za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. tog Zakona propisivao novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna te da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) sada propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura, pa da je preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno da sada važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisuje nižu novčanu kaznu, i u minimumu i u maksimumu.
Nadalje se ističe: „Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen u vrijeme kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti“.
Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, kao i u povodu podnesenog prigovora, između ostaloga, VPSRH smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora u tom dijelu, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.
Potvrdu pravilnosti ovakve prakse nalazimo u presudi Vrhovnog suda RH (dalje:VSRH) broj: Kzz 28/2023-3 od 5. prosinca 2023.
Naime, u konkretnom prekršajnom predmetu presudom općinskog suda proglašena je krivom okrivljenica zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dalje: ZSPC) za koji joj je, na temelju članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. ZSPC-a, utvrđena novčana kazna u iznosu od 265,45 eura/2.000,00 kuna te zbog prekršaja iz članka 176. stavka 3. ZSPC za koji joj je, na temelju članka 176. stavka 5. ZSPC-a, utvrđena novčana kazna u iznosu od 398,16 eura/3.000,00 kuna, pa joj je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (dalje: PZ) izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna.
Državno odvjetništvo RH podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv navedene presude zbog povrede zakona u odredbi članka 196. točke 5. u vezi s člankom 3. stavkom 2. PZ na štetu okrivljenice, s prijedlogom da se ta presuda preinači u odluci o kazni na način da se za djelo pod točkom 1. utvrdi novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, za djelo pod točkom 2. novčana kazna u iznosu od 390,00 eura te da joj se, uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. PZ, izrekne ukupna novčana kazna u iznosu od 650,00 eura.
Ovakav zahtjev za zaštitu zakonitosti VSRH cijeni osnovanim navodeći da je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je pobijanom presudom na štetu okrivljenice povrijeđen zakon u odredbi članka 196. točke 5. u vezi s člankom 3. stavkom 2. PZ.
Nadalje, u obrazloženju svoje presude VSRH navodi da su okrivljenici utvrđene novčane kazne za svaki prekršaj te ukupna novčana kazna po ZSPC-u koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, iako je u vrijeme donošenja presude već bio na snazi izmijenjeni ZSPC (N.N. br. 114/22., stupio na snagu 1. siječnja 2023.), a koji zakon je, u odnosu na visinu zapriječenih kazni, povoljniji u odnosu na zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja. Naime, izmijenjenim zakonom je za prekršaj iz članka 43. stavka 1. i 2. ZSPC-a, koji je kažnjiv po članku 43. stavku 3. ZSPC-a, propisana novčana kazna u iznosu od 130,00 eura, koja kazna je uvećana po članku 293. stavku 1. ZSPC-a za 130,00 eura, što ukupno iznosi 260,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 176. stavka 3. ZSPC-a, koji je kažnjiv po članku 176. stavku 5. ZSPC-a, propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura, pa ukupna novčana kazna prema izmijenjenom ZSPC-u, sukladno članku 39. stavku 1. točki 2. PZ-a, u konkretnom slučaju iznosi 650,00 eura, vodeći pri tome računa da je za taj prekršaj pobijanom presudom utvrđena novčana kazna u visini tada propisanog zakonskog minimuma od 3.000,00 kuna, što prema izmijenjenom ZSPC-u iznosi 390,00 eura.
Slijedom navedenog, VSRH zaključuje da je prvostupanjski sud trebao primijeniti blaži zakon sukladno članku 3. stavku 2. PZ-a jer se od počinjenja prekršaja pa do donošenja presude izmijenio zakon koji je za okrivljenicu, s obzirom na visinu zapriječene kazne, povoljniji u odnosu na zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a kako sud to nije učinio počinio je povredu zakona na štetu okrivljenice iz članka 196. točke 5. PZ-a u vezi s člankom 3. stavkom 2. PZ-a, kako to s pravom u zahtjevu ističe i državni odvjetnik.
Stoga je VSRH svojom presudom utvrdio da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom općinskog suda povrijeđen zakon na štetu okrivljenice u odredbi članka 196. točke 5. u vezi s člankom 3. PZ-a, te se ta presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se za djelo pod točkom 1. utvrđuje novčana kazna u iznosu od 260 (dvjesto šezdeset) eura/1.958,97 kuna (tisuću devetsto pedeset osam kuna i devedeset sedam lipa), a za djelo pod točkom 2. u iznosu od 390 (tristo devedeset) eura/1.938,46 kuna (tisuću devetsto trideset osam kuna i četrdeset šest lipa) pa joj se, uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. PZ-a, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 650 (šesto pedeset) eura/4.897,43 kuna (četiri tisuće osamsto devedeset sedam kuna i četrdeset tri lipe).
Željko Kudrić, dipl. iur.
