Nedavni tragičan događaj u Osnovnoj školi Prečko u Zagrebu otvorio je pitanje preventivnog postupanja prema osobama s duševnim smetnjama. U članku pročitajte mogu li se osnovna ljudska prava osoba s duševnim smetnjama ograničiti u situacijama kada oni ne predstavljaju neposrednu opasnost za sebe ili druge, ali postoje jasne indikacije da bi njihovo zdravstveno stanje u neposredno budućnosti moglo biti do te mjere pogoršano da je opravdano za očekivati da će predstavljati ozbiljnu opasnost za druge osobe pa i za sebe.
Uvod
Opća deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih Naroda u članku 1. definira da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.1 Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva. Jednako tako u članku 3. se određuje da svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.
Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu osoba s invaliditetom od 13. prosinca 2026.2 osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, a jedno od osnovnih načela Konvencije je poštivanje urođenog dostojanstva, osobne autonomije uključujući slobodu osobnog izbora i neovisnost osoba.
Prema Konvenciji o pravu osoba s invaliditetom postoji obaveza država prihvatiti da osobe s invaliditetom imaju pravnu i poslovnu sposobnost (pravni položaj) na jednakoj osnovi kao i druge osobe u svim aspektima života, a država je dužna osigurati sve mjere koje se odnose na ostvarivanje pravne i poslovne sposobnosti u vidu odgovarajućih i djelotvornih zaštitnih mehanizama koji će sprečavati zloporabu u skladu s međunarodnim pravom koje obuhvaća ljudska prava.
Takvi zaštitni mehanizmi osigurat će da mjere koje se odnose na ostvarivanje pravne sposobnosti poštuju prava, volju i sklonosti te osobe.3
U zaštiti prava osoba s invaliditetom, što uključuje i osobe s dugotrajnim mentalnim oštećenjima, naglasak je nedvosmisleno stavljen na očuvanje dostojanstava i osobne autonomije tih osoba, za potpuno očuvanje njihove poslovne sposobnosti te poštovanje njihove volje i sklonosti.
Problem nastaje kada je potrebno u isto vrijeme pružiti zaštitu osnovnim ljudskim pravima jedne osobe te pravu na život i osobnu sigurnost druge osobe.
Cilj ovog rada je analizirati mogu li se osnovna ljudska prava osoba s duševnim smetnjama ograničiti u situacijama kada oni ne predstavljaju neposrednu opasnost za sebe ili druge, ali postoje jasne indikacije da bi njihovo zdravstveno stanje u neposredno budućnosti moglo biti do te mjere pogoršano da je opravdano za očekivati da će predstavljati ozbiljnu opasnost za druge osobe pa i za sebe.
Potražiti ćemo odgovor na pitanje je li donošenje rješenja o lišenju poslovne sposobnosti odgovor na to pitanje te da li se imenovanjem skrbnika osobi lišenoj poslovne sposobnosti u dijelu donošenja odluka o zdravlju zaista donošenje tih odluka prebacuje na skrbnika ili i dalje pravo odlučivanja ostaje pravo štićenika neovisno o procjeni njegovog skrbnika.
Pojam duševnih smetnji
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ne definira duševne smetnje već navodi kako je duševna smetnja poremećaj prema važećim međunarodno priznatim klasifikacijama mentalnih poremećaja4 dok je teža duševna smetnja ista ta smetnja koja po svojoj naravi ili intenzitetu ograničava ili otežava psihičke funkcije osobe u mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć
Temeljna načela, zaštita prava te uvjeti za primjenu mjera i postupanje prema osobama s duševnim smetnjama propisani su upravo tim Zakonom.
Osnovna zaštita prava osoba s duševnim smetnjama
Svaka osoba s duševnim smetnjama ima pravo na zaštitu i unaprjeđivanje svoga zdravlja te joj se slobode i prava mogu ograničiti pod uvjetima i u postupku propisanim zakonom i u mjeri u kojoj je to nužno radi njezine zaštite ili zaštite drugih osoba.5
Kako dolazi do lišenja poslovne sposobnosti?
Postupak lišenja poslovne sposobnosti u cijelosti je reguliran odredbama Obiteljskog zakona.6
Prema članku 234. ObZ-a sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba, u tom dijelu lišiti poslovne sposobnosti.
Lišenje poslovne sposobnosti može, samo iznimno, biti potpuno ako je to od osobite važnosti za zaštitu prava i interesa punoljetne osobe kada sud može potpuno lišiti poslovne sposobnosti osobu koja nije sposobna ostvariti smisleni kontakt s drugom osobom i izraziti svoju volju.7
Svatko može obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad o potrebi pružanja zaštite punoljetne osobe koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba dok su zdravstvene ustanove i izabrani doktori opće odnosno obiteljske medicine dužni na zahtjev Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili po službenoj dužnosti Hrvatskom zavodu za socijalni rad dostaviti podatke o duševnim smetnjama i drugim uzrocima zbog kojih osoba nije sposobna brinuti se o svojim pravima i interesima, no prije dostavljanja tih obavijesti potreban im je pristanak osobe čiji se podaci dostavljaju, ili njezinog zakonskog zastupnika.8
Postupak pred sudom
Postupak radi lišenja neke osobe lišenja poslovne sposobnosti, djelomično ili u potpunosti, mogu pokrenuti: sud po službenoj dužnosti, Hrvatski zavod za socijalni rad, bračni drug osobe prema kojoj se provodi postupak, njezini krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi do drugog stupnja.9
Nakon što je postupak pokrenut prijedlogom predlagatelja Obiteljski zakon na dva mjesta traži da se u toj vrsti postupka izvede dokaz medicinskim vještačenjem. Tako se u članku 234. st. 3. ObZ-a navodi kako će sud, prije donošenja rješenja o lišenju poslovne sposobnosti, pribaviti stručno mišljenje vještaka odgovarajuće grane medicine o zdravstvenom stanju osobe za koju je pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti i o utjecaju toga stanja na njezine sposobnosti zaštite svojega pojedinog prava ili skupine prava, ili na ugrožavanje prava i interesa drugih osoba dok je člankom 499. ObZ-a propisano da će osobu u odnosu na koju se provodi postupak radi lišenje poslovne sposobnosti, po nalogu suda, osobno i neposredno pregledati vještak, koji će o rezultatima pregleda dati pisani nalaz i mišljenje.
Dakle, osim na temelju dokumentacije koju je predlagatelj dužan dostaviti uz prijedlog10 kako bi dokazao činjenične navode iz svog prijedloga u postupku je nužno da osobu u odnosu na koju se postupak vodi pregleda i sudski vještaka, i to osobno i neposredno.
Dakako, postoji i obveza suda saslušati osobu u odnosu na koju se provodi postupak, a ukoliko se ta osoba nalazi u psihijatrijskoj ustanovi, ustanovi socijalne skrbi ili je zbog lišenja slobode unutar zatvorskog sustava, saslušat će se u pravilu u toj ustanovi. Postoje situacije u kojima saslušanje osobe nije moguće zbog njezinog zdravstvenog stanja, no i u tom slučaju sud je dužan o tome sastaviti bilješku u spisu i navesti razloge nemogućnosti saslušanja.11
Rješenje o lišenju poslovne sposobnosti
Sud je dužan u rješenju o lišenju poslovne sposobnosti odrediti radnje i poslove koje osoba nije sposobna samostalno poduzeti u odnosu na osobno stanje te imovinu, a Obiteljski zakon jasno propisuje da su radnje i poslovi koje osoba nije sposobna samostalno poduzeti i koji se odnose na osobno stanje: davanje izjava ili poduzimanje radnji koje se odnose na promjenu osobnog imena, sklapanje i prestanak braka, roditeljstvo, odluke o zdravlju, mjestu prebivališta, odnosno boravišta, zapošljavanju i drugo, osim ako nije ovim Zakonom drukčije određeno dok su radnje i poslovi koje osoba nije sposobna samostalno poduzeti i koji se odnose na imovinu: raspolaganje i upravljanje imovinom, plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima, osim ako nije ovim Zakonom drukčije određeno.12
Iz navedenog jasno proizlazi kako se odluka o lišenju poslovne sposobnosti neke osobe u dijelu samostalnog donošenja odluka vezanih za zdravlje temelji na procijeni predlagatelja koji je procijenio da je stanje osobe u svakodnevnom životu takvo da ne može, u najboljem interesu za sebe, a bez ugrožavanja sebe ili drugih osoba, samostalno odlučivati o tome. Zatim tu tvrdnju sud provjerava osobnim razgovorom i saslušanjem te osobe, a po potrebi i drugih osoba te uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te osobe i na temelju vještačenja izvedenog po sudskom vještaku psihijatru koji dostavlja sudu svoj pisani nalaz i mišljenje, a po potrebi ga i usmeno obrazlaže sudu.
Odluke o zdravlju prema tome spadaju u radnje i poslove koje osoba nije sposobna samostalno poduzimati zbog čega ju je potrebno u tom dijelu lišiti poslovne sposobnosti.
Što kada rješenje o lišenju poslovne sposobnosti postane pravomoćno
Kada rješenje o lišenju poslovne sposobnosti postane pravomoćno sud po službenoj dužnosti obavještava Hrvatski zavod za socijalni rad o pravomoćnosti rješenja.13
Hrvatski zavod za socijalni rad dužan je u roku 30 dana od pravomoćnosti rješenja suda kojim se osoba lišava poslovne sposobnosti, donijeti rješenje o stavljanju te osobe pod skrbništvo i imenovati joj skrbnika.14
Novina u Obiteljskom zakonu je Očevidnik osoba lišenih poslovne sposobnosti u koji je sud dužan, po službenoj dužnosti upisati podatke iz pravomoćnog rješenja o lišenju poslovne sposobnost. Sadržaj, oblik i način vođenja tog očevidnika trebao je biti određen pravilnikom kojeg je trebao donijeti ministar nadležan za poslove pravosuđa, no taj pravilnik nije donesen.
Svrha skrbništva
Osnovna svrha skrbništva kod punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti je osiguranje zaštite onih prava i interesa koji su im odlukom suda o lišenju poslovne sposobnosti ograničeni.15
U ovom radu bavimo se isključivo stavljanjem pod skrbništvo punoljetnih osoba jer su to osobe u odnosu na koje se provodi postupka lišenja poslovne sposobnosti. Naime, prema hrvatskom pravnom sustavu osoba stječe poslovnu sposobnost punoljetnošću (s navršenih 18 godina života) tako da se postupak lišenja poslovne sposobnosti ne može provoditi u odnosu na maloljetne osobe.16 Iznimka je dijete koje je poslovnu sposobnost steklo sklapanjem braka.
Osoba koja se stavlja pod skrbništvo naziva se štićenik 17 i njegovo dostojanstvo je nepovredivo. Također, skrbnička zaštita koja se pruža štićenicima mora biti primjerena, individualizirana te u skladu s dobrobiti štićenika.18
Obiteljski zakon izričito propisuje da je zaštitu osobe s invaliditetom, ako je to moguće, potrebno osigurati drugim sredstvima i mjerama predviđenima posebnim propisima prije nego što se donese odluka o lišenju poslovne sposobnosti i skrbničkoj zaštiti dok je u provođenju skrbničke zaštite potrebno težiti što je moguće manjim ograničenjima prava štićenika.19
Od iznimnog je značaja u postupanju sa štićenicima uzeti u obzir njihovu osobnost te sadašnje ili ranije izražene stavove osobe kao i zaštititi njihovo dostojanstva i dobrobiti te poticati osobe na samostalno donošenje odluka i pružati im podršku u donošenju odluka kao i u sudjelovanju u životu zajednice. Pri tome je skrbnik dužan prihvatiti želje i osobne stavove štićenika osim ako je to u suprotnosti s njegovom dobrobiti.20
Što kada skrbnik procijeni da je štićeniku potrebna medicinska pomoć?
Polazeći od pretpostavke da je osoba u sudskom postupku pravomoćnim rješenjem lišena poslovne sposobnosti u dijelu donošenja odluka o zdravlju te da joj je osoba s kojom stanuje imenovana skrbnikom postavlja se pitanje može li skrbnik, koji je ujedno i osoba koja svakodnevno boravi sa štićenikom, procijeniti (na temelju ranijih iskustava) da se zdravstveno stanje štićenika pogoršava te da bi moglo eskalirati na način da se bolest štićenika može razviti do faze u kojoj on može postati opasan za svoj život i zdravlje, ali i život i zdravlje drugih osoba?
Obiteljski zakon ne regulira nikakva postupanja nakon što je osoba pravomoćno lišena poslovne sposobnosti, osim obaveze Hrvatskog zavoda za socijalni rad da toj osobi u roku 30 dana od pravomoćnosti rješenja suda kojim se osoba lišava poslovne sposobnosti da donesen rješenje o stavljanju te osobe pod skrbništvo i da joj imenuje skrbnika.
Svako daljnje postupanje regulirano je Zakonom o zaštiti prava pacijenata21 te Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Jedno od osnovnih prava pacijenata je njihovo pravo na suodlučivanje koje obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.22 To se pravo može ograničiti samo iznimno, kada je to opravdano njegovim zdravstvenim stanjem u slučajevima i na način posebno određenim tim Zakonom.23
Prema članku 16. ZZPP-a pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja i prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti. Za osobe koje su poslovno nesposobne tu suglasnost potpisuje njihov skrbnik.24
Svaki pacijent ima pravo samovoljno napustiti stacionarnu zdravstvenu ustanovu, osim u slučajevima propisanim posebnim zakonom, u slučajevima kada bi to štetilo njegovome zdravlju i zdravlju ili sigurnosti drugih osoba.
Iz navedenih odredbi mogao bi se stvoriti zaključak da postoji mogućnosti da za poslovno nesposobnu osobu pristanak na neku vrstu liječenja za nju potpiše njezin skrbnik kao i da ta osoba može biti zadržana u zdravstvenoj ustanovi ukoliko bi napuštanje ustanove štetilo zdravlju te osobe ili zdravlju ili sigurnosti drugih osoba. Pitanje je odnosi li se to i na situaciju kada skrbnik procijeni da se štićeniku stanje ozbiljno pogoršava zbog čega traži od liječnika da se štićenik podvrgne liječenju, a po potrebni i prisilnom smještaju u zdravstvenu ustanovu prije nego postane opasan za sebe ili druge.
Ovdje valja naglasiti kako u postupcima lišenja poslovne sposobnosti u dijelu donošenja odluka o zdravlju, a u kontekstu opasnosti za sebe i druge osobe, prije svega govorimo o osobama s duševnim smetnja ili težim duševnim smetnjama koje imaju potrebu za psihijatrijom pomoći.
Stoga je i predmet rasprave liječenje po liječniku psihijatru te prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.
Liječenje
Prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, osobu s duševnim smetnjama može se podvrgnuti medicinskom postupku samo uz njezin pisani pristanak koji može opozvati u bilo kojem trenutku.25 Prije davanja pristanka mora se utvrditi sposobnost osobe s duševnim smetnjama za davanje pristanka pri čemu se izričito navodi kako lišenje poslovne sposobnosti ne znači nesposobnost za davanje pristanka pa se, prije primjene medicinskog postupka, sposobnost za davanje pristanka mora utvrđivati i kod osobe lišene poslovne sposobnosti.
Dakle, sama činjenica da je osoba lišena poslove sposobnosti u dijelu donošenja odluka o zdravlju i da njezin skrbnik procjenjuje da je nužno da se liječi (to je najčešće u situacijama kada osoba odbija uzimati propisanu terapiju) da bi se spriječila šteta koja može nastati za tu osobu, ali i za druge osobe, ne znači da se radi o odluci koju može donijeti skrbnik bez pristanka te osobe.
Zadržavanje i smještaj osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama razlikuje prisilni smještaj kao smještaj osobe s težim duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu na temelju odluke suda od prisilnog zadržavanja kao zadržavanja osobe s težim duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi od trenutka donošenja odluke psihijatra o prisilnom zadržavanju te osobe do odluke suda o njezinu otpustu ili prisilnom smještaju.26
Smještaj može biti dobrovoljan, ali osoba koja je smještena u ustanovu može svoj pristanak opozvati u bilo kojem trenutku.27
Iz članka 26. ZZODS-a proizlazi kako psihijatrijska ustanova može prisilno smjestiti osobu u psihijatrijsku ustanovu (bez pristanka) na vrijeme od 48 sati, ali je dužna bez odgode, a najkasnije u roku od 48 sati od dobivanja pisanog pristanka osobe od povjerenja ili zakonskog zastupnika, obavijestiti pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, smjestit će se u psihijatrijsku ustanovu po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.28
Dakle, pretpostavke za prisilno zadržanje i prisilni smještaju su:
- da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama
- da zbog tih smetnji osoba ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost
Opasnost mora biti ozbiljna i izravna što predstavlja direktan odgovora na naše pitanje.
Stoga sama činjenica da kod neke osobe dolazi do pogoršanja njezine bolesti i da je vrlo izvjesno da bi to pogoršanje moglo, kroz neko vrijeme, dovesti i do izravnog ugrožavanja života te osobe ili dugih osoba sve dok za opasnost ne postane izravna nikakvo djelovanje prema toj osobi nije moguće ni u situaciji kada je osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu donošenja odluke o zdravlju. Odluku o prisilnom smještaju donosi sud.29
Brine li itko o stanju štičenika nakon imenovanja skrbnika?
Postupak radi lišenja poslovne sposobnosti osobe u dijelu donošenja odluka o zdravlju provodi se kada osoba nije sposobna sama davati izjave ili poduzimati radnje koje su u njezinom najboljem interesu i radi očuvanja i zaštite svog zdravlja. Nakon što rješenje o lišenju poslovne sposobnosti postane pravomoćno Hrvatski zavod za socijalni rad toj osobi imenuje i skrbnika koji je dužan osigurati poštovanje i ostvarivanje svih prava svog štićenika.
No unatoč donesenom rješenju i imenovanju skrbnika okolnosti u stvarnosti i dalje ostaju nepromijenjene. Često se jedina razlika sastoji u tome da osoba ima odluku suda koja ju u nekim situacijama može pravno zaštiti u odnosu na treće osobe. U svemu preostalome život svih članova te obitelji i dalje ostaje ne promijenjen.
Samo donošenje rješenja ne dovodi samo po sebi do potrebnog liječenja, osobe i dalje, nerijetko ne uzimaju propisanu terapiju, a skrbnici nemaju u odnosu na svoje štićenike nikakve ovlasti u tom dijelu.
U odnosu na prisilan smještaj nema razlike da li je osoba ranije lišena poslovne sposobnosti ili nije.
Problem je prepoznati i u samoj psihijatrijskoj struci pa je Klinika za psihijatriju Vrapče u suradnji s Udrugom Svitanje provela projekt Mobilnih rehabilitacijskih timova na temelju iskustava iz Belgije i Nizozemske, a koji projekt se bazirao na lokalnim izazovima i potrebama jer se hrvatski zdravstveni sustav suočava s problemom dugotrajnih hospitalizacija osoba s dijagnozom psihotičnog poremećaja zbog nedostatka izvanbolničkih programa rehabilitacije pa se timovima nastoji smanjiti učestalost hospitalizacija, unaprijediti oporavak te socijalnu uključenost pacijenata.30
Program se bavio rehabilitacijom odraslih osoba s dijagnozom psihoze i sličnih poremećaja kao i drugih dijagnoza kada postoji ozbiljno i dugotrajno oštećenje funkcioniranja. Najčešće dijagnoze obuhvaćaju shizofreniju, shizoafektivnu psihozu, bipolarni poremećaj i depresiju sa simptomima psihoze. Osobe s ovim dijagnozama te pratećim ozbiljnim funkcionalnim oštećenjima i potrebom za multidisciplinarnim i multisektorskim uslugama često se nazivaju osobama s težim mentalnim poremećajem ili osobe s mentalnim poremećajem s kompleksnim potrebama jer su im potrebne različite psihosocijalne usluge i podrška da bi se oporavili.
Iz navedenog je razvidno kako je problem izvanbolničkog problema rehabilitacije iznimno važan. Osobe koje su lišene poslovne sposobnosti u dijelu donošenja odluka o zdravlju su osobe koje su, u pravilu, prije donošenja rješenja bile višekratno hospitalizirane u psihijatrijskim ustanovama i koje nakon što izađu iz ustanova ne mogu same brinuti o svom zdravstvenom stanju niti to mogu njihovi članovi obitelji.
Zaključak
Preventivo postupanje prema osoba s duševnim smetnjama nije dopušteno, a svrha lišenja poslovne sposobnosti u dijelu donošenja odluka o zdravlju kod osoba s duševnim smetnjama iscrpljuje se, nažalost, u samom donošenju rješenja. Trenutno je samo člankom 238. ObZ-a propisano preispitivanje zdravlja štićenika od strane njegovog skrbnika na način da je skrbnik dužan jednom godišnje pribaviti od izabranog doktora obiteljske medicine štićenika mišljenje o stanju zdravlja štićenika s obzirom na razlog lišenja poslovne sposobnosti, zasnovanog na mišljenju liječnika specijalista koje mišljenje je zatim dužan dostaviti Hrvatskom zavodu za socijalni rad kao sastavni dio izvješća o svom radu, no navedeni institut u praksi nije polučio rezultate koje bi osigurali poboljšanje zdravlja štićenika.
Stoga je nužno uložiti dodatne napore da se tim osobama posveti dodatna skrb te da im se zdravstvena zaštiti približi na način da postane dostupna njima kao i članovima njihove obitelji, a sve u svrhu prevencije pogoršanja njihovih bolesti i smanjenja opasnosti za život i zdravlje samih tih osoba, ali trećih osoba oko njih.
Nužno je osigurati praćenje nakon donošenja rješenja o lišenju poslovne sposobnosti u dijelu odluke o zdravlju na način da se prati uzima li osoba propisanu terapiju, javlja li se svom liječniku, odlazi li redovito na kontrole i sl. Jedino na taj način je moguće dati pravu svrhu i smisao cijelom postupku lišenja poslovne sposobnosti.
Mobilni timovi koji su započeli s radom čine nam se kao izvrsno rješenje za praćenje osoba u njihovom svakodnevnom životu i za mogućnost pravodobne reakcije te smatramo kako bi svaka osoba koja je lišena poslovne sposobnosti iz tih razloga trebala biti praćena od strane mobilnog tima kroz minimalno razdoblje od 6 mjeseci. Ukoliko mobilni tim utvrdi da se osoba redovno liječi i da ima podršku svog skrbnika tada to praćenje može trajati i kraće kao što će vjerojatno biti potrebno, za osobe koje su same i potpuno nekritične prema svojoj bolesti, da to praćenje traje dulje. Jedno sustavnom podrškom i pomoći koja je pravovremena, profesionalna i adekvatna možemo zaštiti život i zdravlje tih osoba kao i osoba oko njih.
Autorice članka:
Kolinda Kolar, Ana Merlin Božićković, Marija Šipek, sutkinje Općinskog građanskog suda u Zagrebu
PRAVNI IZVORI:
Opća deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih Naroda („Narodne novine“, međunarodni ugovori, broj: 12/2009.)
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu osoba s invaliditetom („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj: 6/2007., 3/2008. i 5/2008.)
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama(„ Narodne novine“ broj: 76/2014.)
Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj: 103/2015,, 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023.)
Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.)
Zakon o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“ broj: 169/2004. i 37/2008., dalje: ZZPP)
WEB IZVORI:
https://bolnica-vrapce.hr/zavrsna-konferencija-projekta-mobilnih-rehabilitacijskih-timova-u-klinici-za-psihijatriju-vrapce/
https://stampar.hr/hr/novosti/mobilni-tim-sluzbe-za-mentalno-zdravlje-i-prevenciju-ovisnosti-pilot-projekt-grada-zagreba
^ 1 „Narodne novine, Međunarodni ugovori“, broj: 12/2009.
^ 2 „Narodne novine, Međunarodni ugovori“, broj: 6/2007., 3/2008. i 5/2008.
^ 4 Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj: 76/2014., dalje: ZZODS)
^ 6 Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. , dalje: ObZ)
^ 9 Članak 496. ObZ-a
^ 10 Sud može pozvati podnositelje prijedloga da podnesu pisani nalaz i mišljenje doktora medicine ili drugu ispravu koja upućuje da se osoba prema kojoj se postupak pokreće nije sposobna brinuti o svojim potrebama, pravima i interesima ili da ona ugrožava prava i interese drugih osoba o kojima se dužna skrbiti (članak 499. st. 2. ObZ-a)
^ 16 Članak 18. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO)
^ 21 Zakon o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“ broj: 169/2004. i 37/2008., dalje: ZZPP)
^ 30 https://bolnica-vrapce.hr/zavrsna-konferencija-projekta-mobilnih-rehabilitacijskih-timova-u-klinici-za-psihijatriju-vrapce/
Na području Grada Zagreba djeluju i mobilni timovi Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar koji interveniraju na poziv punoljetnog člana obitelji i/ili samog korisnika, a djeluju na području grada Zagreba. Intervencije stručnjaka na terenu su, na primjer, psihijatrijski pregled s uvođenjem ili korekcijom psihofarmakološke terapije, psihološka potpora i savjetovanje, psihosocijalne intervencije u obitelji, podrška njegovatelju i ostalo.