Postupak proglašenja nestale osobe umrlom

Konkretni članak će se baviti jednim od posebnih postupaka koji su uređeni ZIP-om, a to je postupak proglašenja nestale osobe umrlom.

Izvanparnični postupak po novom ZIP-u

ZIP sadrži dvije osnovne cjeline – prva koja uređuje opće odredbe i druga, koja uređuje posebne postupke. Inicijalna ideja zakonodavca je bila ta da će posebni dio sadržavati daleko veći broj posebni postupaka od ovih koji su trenutno normirani. Iako nema potrebe za normiranjem postupaka koji su detaljno uređeni drugim zakonima poput ostavinskog postupka, obiteljskih postupaka ili registarskih postupaka, bilo je nemalo iznenađenje kada u posljednjoj verziji Prijedloga ZIP-a izostavilo veći dio postupaka koji su trebali biti propisani posebnim dijelom ZIP-a.

Proglašenje nestale osobe umrlom i dokazivanje smrti

Do stupanja na snagu ZIP-a, za postupak proglašenja nestale osobe umrlom, mjerodavan je bio Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti. Radi se o sudskom postupku, no u skladu sa tendencijama da se sudovi rasterete u što je većoj mogućoj mjeri, javni bilježnici će provoditi postupak kao sudski povjerenici. Prijedlog za proglašenjem osobe umrlom će mogu podnijeti državni odvjetnik, Hrvatski zavod za socijalni rad i svaka osoba koja ima pravni interes. Naravno da će posljednja skupina mogućih podnositelja prijedloga izazvati najviše sudske prakse, s obzirom na to da oni moraju uz prijedlog dostaviti dokaze kojima čine vjerojatnim postojanje pravnog interesa.

Iako je ZIP na snazi svega godinu dana, a neke njegove odredbe još i kraće, valja uputiti i na praksu koja se pozivala na stari Zakon o proglašenju osoba umrlima i o dokazivanju smrti. U tom kontekstu je interesantna odluka Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. R1-47/2021 od 11. listopada 2023. godine iz koje je razvidno da pravni interes za proglašenjem osobe umrlom ne bi imao osoba koja želi urediti vlasničko stanje svoje nekretnine, a nema dugogodišnjih informacija o osobi čiju smrt želi proglasiti.

Tako sud u obrazloženju navodi, cit.:

„...činjenica smrti je važna statusna činjenica i zbog takvog značaja nije moguće ovu činjenicu utvrđivati temeljem pretpostavki o smrti protustranke pozivom
na činjenicu da predlagatelj o protustranci nema nikakvih informacija. Činjenica smrti
dokazuje se izvadcima iz državnih matica ili potvrdama o smrti koje izdaju nadležna
tijela države u kojoj je osoba čije se proglašenje umrlom traži imala posljednje
prebivalište.

Tek u slučaju da se činjenica smrti ne može dokazati na jedan od ovih načina,
ova činjenica se sukladno Zakonu o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju
smrti (Narodne novine RH br. 53/91), dokazuje u izvanparničnom postupku.“

To nas navodi na zaključak da bi osoba imala pravni interes ako bi smrću nestale osobe na nju prešla određena prava i osobe, kao što su bliski srodnici i druge osobe potencijalno pozvane na nasljeđivanje i/ili legatari.  

Također, vidljivo je da se smrt ne može dokazati preko izvanparničnog postupka prije no što se ona dokaže izvatkom iz matica države gdje je osoba imala posljednje prebivalište.

Izuzetak od podnositelja propisanih čl. 57. st. 1. predstavlja situacija kada se radi o osobi koja je nestala tijekom Domovinskog rata ili nestala u vezi s ratnim događanjima. U tom slučaju, prijedlog podnosi član uže obitelji, supsidijarno član šire obitelji ako nema članova uže obitelji, odnosno, ako ne postoje niti članovi šire obitelji, ovlaštenici su prethodno navedeni državni odvjetnik, Hrvatski zavod za socijalnu skrb i osoba s pravnim interesom.

U sljedećim će situacijama sud odnosno javni bilježnik kao sudski povjerenik, proglasiti osobu umrlom: ako o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti posljednjih pet godina, a od njezina rođenja je proteklo sedamdeset godina; ako o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti posljednjih pet godina, a okolnosti pod kojima je nestala čine vjerojatnim da više nije živa; ako je nestala u brodolomu, padu zrakoplova, prometnoj nesreći, požaru, poplavi potresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti šest mjeseci od dana prestanka te opasnosti; ako je nestala tijekom rata ili u vezi s ratnim događajima, a o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti tijekom godinu dana od dana prestanka neprijateljstva; ako je nestala tijekom Domovinskog rata ili u vezi s ratnim događanjima, a o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti tijekom godinu dana od 30. lipnja 1996. godine.  Iz općepoznatih razloga kao posebna kategorija je uveden nestanak tijekom Domovinskog rata, što je novina u odnosu na stari zakon.

Vrijedi primijetiti kako je rok od sedamdeset godina produljen sa dosadašnjih šezdeset, koliko je bilo vrijeme propisano prethodnim zakonom.

Sve pretpostavke su alternativne, dakle, dovoljno je da se ispuni jedna od navedenih pretpostavki kako bi se donijelo rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom.

Rokovi koji su propisani čl.55. ZIP-a su materijalnopravne prirode, dok rokovi za pokretanje i provođenje postupka kreću, u slučajevima nestalih u vremenskom periodu duljem od pet godina (uz činjenicu da su stariji najmanje 70 godina, te da prema okolnostima vjerojatno više nisu živi), šest mjeseci prije isteka petogodišnjeg roka, a u slučajevima neposrednih opasnosti, ratnih zbivanja i Domovinskog rata, neposredno nakon opasnosti ili rata. Međutim, iako se postupak može pokrenuti prije isteka tih rokova, odluka u samom predmetu ne može biti donesena dok ne proteknu materijalnopravni rokovi. To bi značilo da za nestalu osobu za koju je prošlo više od sedamdeset godina od rođenja, a nema o njoj vijesti 4 godine i šest mjeseci, je moguće pokrenuti postupak, ali odluka neće moći biti donesena u narednih šest mjeseci, odnosno sve dok ne istekne petogodišnji rok propisan čl. 55. st. 1. t. 1. ZIP-a.

Prva faza postupka je prethodni postupak u kojem sud ili bilježnik koji prime prijedlog provjeravaju jesu li uopće ispunjene pretpostavke za vođenje istog. To znači utvrđivanje činjenica koje su stranke predložile, ali sudovi i bilježnici su također ovlašteni samostalno utvrđivati činjenice, što se prije svega odnosi na pribavljanje podataka od Ministarstva branitelja, ali i drugih tijela koji bi mogli imati podatke o nestaloj osobi (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, i dr.).

Jednom kada se utvrdi vjerojatnost da postoje pretpostavke za vođenje postupka, obavještava se Hrvatski zavod za socijalni rad ili će mu se naložiti da nestaloj osobi postavi posebnog skrbnika sukladno odredbama Obiteljskog zakona koji tu materiju propisuje. Ako pretpostavke nisu ostvarene, prijedlog će se odbaciti.

Kad i ako se prijedlog prihvati, u „Narodnim Novinama“ i e-oglasnoj ploči sudova se objavljuje oglas kojim se poziva sve koji imaju informacije o nestaloj osobi da obavijeste sud ili bilježnika, u suprotnom će sud ili bilježnik donijeti odluku nakon što istekne rok od tri mjeseca od objave oglasa.

Protekom roka od oglasa, sud ili bilježnik će na ročištu utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 55. ZIP-a te ako jesu, donijet će rješenje kojim će proglasiti da je nestala osoba umrla, po mogućnosti s vremenom i datumom smrti. Pravo žalbe protiv odluke o proglašenju nestale osobe umrlom ima predlagatelj, ali i državni odvjetnik te Hrvatski zavod za socijalni rad, o kojoj odlučuje sud. Pravomoćno rješenje iz ovog postupka se potom dostavlja nadležnom matičaru radi upisa u državne matice.

Ako se osoba koja je proglašena umrlom osobno javi sudu, sud će, nakon što utvrdi njezinu istovjetnost, ukinuti rješenje o proglašenju te osobe umrlom. Ako bi se pak osoba koja je proglašena umrlom javila javnom bilježniku koji je donio rješenje o proglašenju te osobe umrlom, javni bilježnik će predmet proslijediti nadležnom sudu radi provođenja postupka i donošenja odluke. Ako nakon donošenja rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom sud na bilo koji način sazna da je osoba koja je proglašena umrlom živa, po službenoj dužnosti pokrenut će i provesti postupak radi ukidanja tog rješenja. Ako se nakon donošenja rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom sazna da je osoba umrla nekog drugog dana, a ne onog koji se prema rješenju smatra danom smrti, sud će na prijedlog osobe koja za to ima pravni interes, državnog odvjetnika ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad provesti postupak te u pogledu datuma smrti izmijeniti prijašnje rješenje.

O pokretanju postupka za ukidanje ili izmjenu rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom sud će bez odgode obavijestiti nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad i ostavinski sud odnosno javnog bilježnika pred kojim je pokrenut ostavinski postupak iza te osobe. Ako je ostavinski postupak i dalje u tijeku, ostavinski sud odnosno javni bilježnik odredit će njegov prekid do pravomoćnog završetka postupka za ukidanje odnosno izmjenu rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom. Ako je ostavinski postupak koji je pravomoćno dovršen obuhvaćao i nekretnine, sud koji odlučuje o ukidanju ili izmjeni rješenja naložit će upis zabilježbe postupka za ukidanje odnosno izmjenu rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom u zemljišnoj knjizi.

Filip Galić, odvjetnik

Izvori:

1. Rev-47/2021

2. Zakon o izvanparničnom postupku